U subotu prije Prve korizmene nedjelje, 29. veljače u požeškoj Katedrali biskup Antun Škvorčević prevodio je obred izbora ili upisa imena među izabranike za sakramente kršćanske inicijacije. S izabranicima iz različitih župa Požeške biskupije na obredu su sudjelovali i njihovi župnici i kumovi. Pozdravljajući nazočne, biskup je rekao da je započela korizma, vrijeme od četrdeset dana u pripravi za Sveto trodnevlje tijekom kojeg su od davnine kandidati za sakramente kršćanske inicijacije bili uključeni u neposrednu pripravu tako da su najprije sudjelovali u obredu upisa imena, a svaka korizmena nedjelja bila im je posebna postaja u hodu prema svetom trodnevlju. Poručio je kandidatima da sakramenti kršćanske inicijacije koje će primiti nije nešto privatno što će učiniti, i da ti m putem neće postati članovi nekog društva, nego ugrađeni u živi Isusov organizam koji se zove Crkva. Kazao je da je u Crkvi prvi djelatan uskrsli Isus Krist, koji snagom svoga Duha ostvaruje u nama nutarnju, duhovnu povezanost, koju nazivamo zajedništvo Crkve. Poručio je kandidatima da sudjelovanjem u obredu upisa imena, koji u Katedrali predvodi biskup, svjedoče da će primanjem sakramenta krštenja, potvrde i pričesti postati dionici zajedništva mjesne Crkve, odnosno biskupije, i po njoj zajedništva opće crkve kojoj je na čelu nasljednik sv. Petra. Ustvrdivši da je Crkva otajstvena stvarnost za koju nas osposobljuje Duh Sveti, pozvao ih je da na putu svoje duhovne izgradnje otvore sve prostore srca i duha za djelovanje Isusova Duha ljubavi kojim je on pobijedio smrt. Zahvalio im je za odluku da krenu Isusovim putem u njegovoj Crkvi, te ih je pozvao na molitvu da sve što čine Bog poprati svojom blizinom.
U homiliji biskup Antun je zapodjenuo dijalog s pripravnicima za sakramente. Ustvrdivši da
je pitanje kako smo, jedno od najtežih pitanja, jer to ne ovisi prvenstveno o onome što je oko nas, nego o onome što je u nama. Tragajući za onim što jesmo u dubini svoga bića, biskup je najprije ukazao na činjenicu našeg postojanja. Podsjetivši sudionike slavlja da njihovo pojavljivanje na ovom svijetu nije nužno, ili plod njihove vlastite odluke, nečijeg ljudskog projekta, a najmanje slijepog slučaja, biskup je ustvrdio da iza njihova života stoji netko tko je poželio da postoje, da se rode i žive po njegovu projektu kao jedinstvene i neponovljive osobe, a taj netko je Bog. Osoba nije tek tjelesni podatak, nije neka stvar ili predmet, i zato se ona ne može dohvatiti i izmjeriti fizičkim mjerilima, duhovna je činjenica, neuhvatljiva, neponovljiva i jedinstvena dubina našeg bića, kojoj mi sami ne možemo doći na kraj, ustvrdio je biskup. Dodao je kako nitko od nazočnih ničim nije zaslužio da se pojavi u životu kao osoba, nego ih je u toj dimenziji duha probudio Bog. Stoga ih je pozvao da mu zahvale najprije što ih je smislio i pozvao u život, a onda što ih je stvorio ne samo kao tjelesna, nego i duhovna bića, kao jedinstvene i neponovljive osobe. Poručivši im kako će ih istina o njihovu osobnom postojanju kao projektu Božjem očuvati od suvremenih ideologija po kojima ljudi samima sebi određuju tko su, te svoj život nastoje izgrađivati prema svojim ljudskim projektima, po kojima neće rasti u svojoj ljudskosti nego završiti kao razorena bića, biskup ih je potaknuo da nastoje u sebi otkrivati zakonitosti Božjeg projekta, uvjeravajući ih da je to jedini način kojim njihov život može ostvariti svoj puni i konačni smisao za kojim čeznu svim srcem.
Kazao je kako im naviještena biblijska čitanja žele približiti istinu koju je Bog od davnine objavio čovjeku. Prvo čitanje iz Knjige postanja predstavlja stvaranje svijeta i prvih ljudi, nije neka bajkovita priča, kako neki pokatkad prebrzo i s podsmjehom zaključuju, nego Božja riječ koja u određenoj književnoj vrsti stavlja pred nas duboka i zamašna pitanja na koja nikad nećemo imati konačnog odgovora. Naviješteni ulomak među ostalim kaže da je Bog stvorio čovjeka kao slobodno biće. No, što je u konačnici sloboda, upitao je biskup. Sloboda kao čovjekova moć birati i činiti štogod hoće jest sloboda koja može izabrati zlo te razarati samu sebe. Istinska sloboda je izabirati i činiti dobro, jer nam iskustvo potvrđuje da u tom slučaju potvrđujemo sebe u svom ljudskom dostojanstvu i rastemo na razini života. Biskup je parafrazirao stihove Tina Ujevića iz njegove «Svakidašnje jadikovke» u kojoj pjesnik kaže: „Teško je biti mlad a biti star, biti zdrav a bolestan“ te je ustvrdio kako čovjek koji se u svojoj slobodi opredjeljuje činiti zlo, može biološki i tjelesno biti mlad i zdrav, ali na razini svoje osobnosti, svoga duha postati star i bolestan.
Isus Krist nije teoretski raspravljao o zlu, nego je u našu nemoć i ranjenost zlom i smrću svojom smrću na križu za nas unio u nju Božju moć kojoj je ime ljubav. On nas ohrabruje da s njime krenemo putem konkretnog ostvarivanja Božjeg projekta s nama kroz istinsku slobodu koja se s njime opredjeljuje za dobro, ustvrdio je biskup. Ljubav o kojoj je ovdje riječ nije senzualnost i svojevrsna romantika, na koju je mi ljudi počesto svodimo, nego založenost za drugoga, onako kako se Bog založio za nas u Kristovoj muci i smrti na križu te pobijedio zlo i smrt. Dok nam liječnik može liječiti tijelo samo do smrti, Bog svojom ljubavlju liječi naš duh i daruje vječni život, istaknuo je biskup. Stoga je pozvao pripravnike za sakramente da se opredijele živjeti po projektu Božje ljubavi kako nam je objavljen u Isusu Kristu te s njime ostvare smisao svoga života u punini. Naglasio je da Bog nije začetnik zla, nego onaj njegov duhovni stvor koji je nakon opredjeljenja svoje slobode protiv Boga pao u stanje grijeha, te postao uosobljeno zlo a koje nazivamo različitim imenima: Zli, Đavao, Vrag, Sotona, odmetnuti anđeo, odmetnuta sloboda, a kojega sveti pisac u naviještenom prikazu o stvaranju čovjeka opisuje kao napasnika naše slobode koji nas na perfidan način navlači na zlo. Taj je napasnik trima zavođenjima pokušao zavesti i samog Isusa, kako smo čuli u evanđeoskom ulomku, ali je on sve njegove napasti nadvladao snagom Duha Svetoga kojim je bio ispunjen. Biskup je upozorio kako u prvom čitanju čujemo da je Eva pojela plod stabla spoznaje dobra i zla te se nagovorom Zloga opredijelila protiv Boga, a u evanđelju Zli navodi Isusa da svede svoje poslanje na pitanje kruha, što on odbija tvrdeći: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta“. Na taj način Isus nam je poručio da nismo stvoreni na mjeru materijalnih stvari, i da nas pun želudac, ljudska slava i moć neće istinski usrećiti, nego smo stvoreni na mjeru srca koje nahranjeno Božjom riječju i ispunjeno Božjom ljubavlju istinski živi te čovjek tim putem postiže smisao svoga postojanja.
Na temelju toga biskup je pozvao nazočne katekumene da ove korizme tijekom priprave za
sveto krštenje u svoj slobodi provjere što žele od svog života, da svoje srce prosvjetljuju čitanjem Božjom riječju i učvršćuju molitvom u povezanosti s Isusom Kristom, kako bi u svetom krštenju i po drugim sakramentima kršćanske inicijacije bili potpuno sjedinjeni s njegovom ljubavlju koja je za njih išla dokraja do u smrt te bili ugrađeni u živi organizam njegove Crkve. Još ih je pozvao da nikome i ničemu ne dopuste da ih svodi na površinu života, nego da se trude oko one dubine u kojoj je prisutan Bog, zahvaljujući kojoj uvijek mogu reći da su dobro. Poželio im je da na pitanje: «Kako ste?» mogu reći: «Super!», kao što to obično kažu djeca u našim katoličkim školama kad im postavimo to pitanje. Pozvao ih je da ljepotu svog postojanja iskuse kroz promatranje, shvaćanje i opredjeljenje samih sebe za onu pokretačku snagu koju u dubini njihova bića ostvaruje Duh Sveti. Podsjetio ih je da mnogi govore kako u Hrvatskoj ništa ne valja i kako se u njoj ništa ne može, potaknuvši ih da budu ljudi koji će svojim životom u ljepoti Božjeg zajedništva svjedočiti kako se s Bogom i uz njegovu pomoć može mnogo toga dobroga učiniti u životima pojedinih ljudi i u društvu. Poželio im je da se u korizmenoj pripravi ne daju sapeti ničijim pesimističkim prosudbama i sugestijama, nego da u slobodi s Bogom otkriju tko su, koliko s njime znaju i mogu, i da na taj način najbolje ostvaruju projekt koji je on za njih smislio.
Potom je biskup Antun u obredu izbora ili upisa imena primio spomenute kandidate među izabranike za sakramente kršćanske inicijacije, a Ivan Popić, kancelar Biskupskog ordinarijata unio je njihova imena u Knjigu katekumena. Na svršetku obreda biskup je poručio kandidatima da događaj upisa njihovih imena u Knjigu katekumena Požeške biskupije ima veliko značenje, naglasivši kako je još važnije što je njihova odluka da prime svete sakramente, duboko se životno sjedine s Isusom Kristom, i budu ugrađeni u Crkvu, upisana u Božje pamćenje i srce. Pozvao ih je da ove korizme rado nastoje činiti sve ono što se od njih očekuje i traži, osobito da svake nedjelje sudjeluju na predviđenim provjerama. Također ih je pozvao neka svom svojom slobodom budu iskreni pred Bogom u donošenju odluke da se u njihovu životu ostvari njegov projekt kao smisao njihova postojanja. Zaželio je da im na započetom korizmenom hodu Isus Krist bude put, istina i život.
