Na spomendan Gospe Lurdske i 28. Svjetski dan bolesnika, 11. veljače požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Županijsku opću bolnicu u Požegi te je u bolničkoj kapeli predvodio euharistijsko slavlje za bolesnike i bolničko osoblje.
U homiliji biskup je zapitao sudionike slavlja jesu li primijetili da nam u osobnim i obiteljskim životima kao i na društvenoj razini u Hrvatskoj neprestano nešto treba. Štogod mi učinili, nismo ostvarili ono što nam treba, jer je čovjek biće pozvano na neizmjerno, biti sudionikom božanskog života. No, rekao je, kad se u bolnici zapitamo što nam treba, svi ćemo se složiti da je to zdravlje. Podsjetio je kako zdravlje najopćenitije definiramo kao pravo stanje ljudskog organizma, to jest ono stanje u kojem možemo redovito i normalno funkcionirati po zakonitostima koje nismo smislili, nego smo ih takvima zatekli i u njih uključeni. Biskup je ustvrdio kako s obzirom na ljudsko zdravlje i na način kad se i kako ono postiže postoje nemale nedoumice. Kazao je da se liječnici sa svoje stručne razine trude steći što je moguće više znanja o čovjekovu organizmu i o načinima kako mu pomoći da on što bolje funkcionira. Međutim, bolest ne pogađa čovjeka samo tjelesno, nego ga kao osobu zahvaća i na duhovnoj razini. Čovjekova osoba je duhovni podatak koji se ne može izvagati vagom i izmjeriti metrom, ona je činjenica naše onostranosti te uvijek bježi iz mogućnosti da je stavimo u neke okvire, ustvrdio je biskup. Stoga dok liječnici prilaze čovjekovu bolesnom organizmu trebaju uvijek imati pred očima njegovu jedinstvenu i neponovljivu osobu, poštivati njezinu transcendentnu određenost.
Govor o zdravlju i ophođenja s bolesnikom kao s osobom biskup je povezao s naviještenom Božjom riječju. Kad Isus u evanđeoskom ulomku slavi nebeskog Oca što je svoj božanski naum sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima, on polazi od konkretnog stanja u kojem su onodobni pismoznanci Božju riječ tumačili na intelektualistički i legalistički način, namećući ljudima mnoštvo zakonskih propisa, preteških za obdržavanje, i koji nisu bili svjesni da Bog svoju riječ ponajprije upućuje ljudskom srcu, a tek onda njegovu umu. Isus Krist je istinska Očeva objava ljudima. On, za razliku od rabina svoga vremena, nije učitelj koji ljude uči propisima i zakonima, nego im iskazuje milosrđe, dobrotu i ljubav, unosi u njihova srca mir. On poziva da učimo od njega, ne zato što on puno toga zna, nego zato što je njegovo srce blago i ponizno, te je stoga njegov jaram sladak a breme lako, i zato što nas želi uključiti u dimenzije svoga božanskog života, naglasio je biskup. Potaknuo je liječnike i drugo medicinsko osoblje da u liječenju bolesnika, napose onih u terminalnoj fazi, kad više ne pomaže stručno znanje kojim raspolažu, budu s njima toplinom svoga srca, liječe svojom ljudskom blizinom.
Biskup je potom naveo riječi koje papa Franjo u svojoj Poruci za Dan bolesnika ohrabruje bolesnike: «Draga braćo i sestre koji ste bolesni. Vaša vas bolest na poseban način svrstava među one koji, “izmoreni i opterećeni”, privlače Isusov pogled i srce. Odatle dopire svjetlo koje će rasvijetliti trenutke tame, odatle dolazi nada koja će ublažiti nevolju koja vas je snašla. On vas poziva da dođete k Njemu: „Dođite“. U Njemu ćete naći snagu da se nosite s brigama i pitanjima koje vas salijeću u toj “mračnoj noći” tijela i duše. Krist nam nije dao recepte, nego nas svojom patnjom, smrću i uskrsnućem oslobađa od jarma zla.« Zatim Papa upućuje riječi poticaja bolničkom osoblju: «Dragi zdravstveni djelatnici. Svaki dijagnostički, preventivni, terapijski, istraživački zahvat, sva njega i rehabilitacija uvijek su u službi bolesne osobe pri čemu imenica “osoba” ima prednost pred pridjevom “bolesna”. U svome radu, stoga, uvijek promičite dostojanstvo i život svake osobe i odbacujte svaki oblik eutanazije, potpomognutog samoubojstva ili zatiranja života, pa i kada je posrijedi terminalna bolest». Biskup je ustvrdio da navedene papine riječi zavrjeđuju našu pozornost, jer one nisu samo vjerska, nego univerzalna, općeljudska, civilizacijska i humanizacijska poruka, važna za čovječanstvo u cjelini.
Podsjetio je sudionike slavlja da se Svjetski dan bolesnika slavi na blagdan Gospe Lurdske iz razloga što se od Marijinih ukazanja 1858. godine sve do danas u Lurdu okupljaju brojni bolesnici. Ustvrdio je kako oni svojim hodočašćima u to mjesto na svoj način obznanjuju svijetu istinu o čovjeku kao ranjenom biću, ne samo bolešću tijela, nego i bolešću duha koja se zove grijeh. Ali još više od toga, oni svjedoče istinu o Bogu koji čovjeka ne prepušta samom sebi u stanju njegove tjelesne ranjenosti, a napose ranjenosti grijehom i zlom, već ga liječi svojim milosrđem i ljubavlju. Zamolio je Blaženu Djevicu Mariju neka svojim zagovorom pomogne da onaj val duhovnog i tjelesnog ozdravljenja koji je pokrenula u Lurdu dopre i do nas, te da bude više cjelovitog ljudskog zdravlja u ovoj i u drugim našim bolnicama, i izvan njih.
