U Požegi je 16. ožujka održana korizmena duhovna obnova svećenika i đakona Požeške biskupije. Program je započeo u Dvorani sv. Terezije Avilske molitvom Trećega časa. Pozdravljajući potom nazočne svećenike, redovnike i đakone biskup Antun Škvorčević podsjetio je da se nalazimo u izvanrednim okolnostima opasnosti od širenja koronavirusa. Naglasio je potrebu provođenja mjera koje državna tijela određuju u borbi protiv zaraze, ali i obvezu da svećenici i u takvim specifičnim uvjetima vrše svoje pastoralno poslanje za spasenje duša koje su im povjerene po načelu „salus animarum suprema lex – spasenje duša, najviši zakon“. Istaknuo je kako nas kratko čitanje Trećeg časa iz Knjige mudrosti uvodi u pravo raspoloženje korizmene duhovne obnove s tvrdnjom da je Bog milostiv i kroz prste gleda na grijehe ljudima – ne da bi ustrajali u svom grješnom stanju – nego da bi se obratili i pokajali za grijehe. Spomenuo
je kako se ova korizmena duhovna obnova odvija u Godini Božje riječi o šezdesetoj obljetnici smrti bl. Alojzija Stepinca te je njezina tema „Božja riječ u svećeničkom životu i naviještanju po uzoru bl. Alojzija Stepinca“. Duhovnu obnovu trebao je predvoditi biskup Ratko Perić iz Mostara. No, zbog njegove spriječenosti nastalim okolnostima s koronavirusom, njegov nagovor izložio je biskup Antun.
Biskup Ratko je najprije obrazložio zašto je papa Franjo Apostolskim pismom u obliku motu proprija „Aperuit illis“ Treću nedjelju kroz godinu proglasio Nedjeljom Božje riječi. Na eventualni mogući prigovor zašto jednu nedjelju proglašavati Nedjeljom Božje riječi, kad se svake nedjelje i svakog dana naviješta Božja riječ, biskup je odgovorio činjenicom kako Crkva još od davne 1264. godine posebnog dana slavi svetkovinu Tijela i Krvi Kristove, premda se Presveta Euharistija slavi svake nedjelje i svakog dana. Spomenuo je kako mu je drago što je u Požeškoj biskupiji cijela ova godina proglašena Godinom Božje riječi. Protumačio je zatim što je zapravo učinio uskrsli Gospodin Isus kad je učenicima na putu u Emaus „otvorio pamet da razumiju Pisma“: Pomogao im je razumjeti, iznutra shvatiti „intus legere“, četiri božanske istine, koje su im dotad bile neshvatljive. Prva istina odnosi se na Isusovo raspeće (crucifixio): svaki čovjek ima svoj križ i vlastito raspeće, a u križu je ljubav – smisao života. Druga istina odnosi se na Isusovo uskrsnuća (resurrectio): Raspeti i umrli Krist nije ostao u grobu, nego je uskrsnuo, njegovo uskrsnuće od mrtvih je fizička i metafizička stvarnost, uskrsli Krist će nam suditi na Božjem sudu. Silazak Duha Svetoga je treća istina (descensio Spiritus Sancti): Na Isusovim učenicima će se ispuniti Očevo obećanje da će im poslati Duha Svetoga, i da će u snazi toga Duha biti Isusovi svjedoci do kraja svijeta. I konačno, četvrta istina se odnosi na poslanje naviještanje evanđelja (evangelizatio): Učenici će primiti kao zadaću radosnu vijest koju su slušali i zapamtili, prenositi je drugima i poučavati pripadnike svih naroda kako biti Isusovim učenicima.
U nastavku nagovora biskup Ratko je spomenuo dvije distinkcije koje uvijek trebamo imati na umu kad govorimo o Božjoj riječi: Objava i nadahnuće. Podsjetio je kako razlikujemo Božju riječ kao Božju istinu, misao i poruku, i Božju riječ kao Logos, Mudrost i Drugu Božansku osobu, napomenuvši da se u euharistijskom slavlju pričešćujemo onom istom Božjom Riječju koja nam je naviještena u biblijskim čitanjima. Isto tako razlikujemo Božju objavu (revelatio), koja se događa po činima i riječima (gestis verbisque) od božanskog nadahnuća (inspiratio) kojim Duh Sveti pokreće svetog pisca da napiše nešto „bogoduho“. Kao primjere objave u Bibliji naveo je sedam Isusovih riječi na križu, Petrovu vjeroispovijest u Cezareji Filipovoj, blaženstva i prispodobe. Potom je na primjeru sv. 
Augustina konkretno pokazao kako Bog čovjeku otvara pamet za razumijevanje Svetog pisma. Kako svjedoči u svojim „Ispovijestima“, sv. Augustin je „nadut od oholosti“ i oduševljen uzvišenošću Ciceronova stila i jezika, kao i ljepotom govora u propovijedima sv. Ambrozija, ali ne i njihovim sadržajem, u prvi mah odbacivao Sveto pismo kao štivo za priproste i neuke ljude. Ali nakon što je u obraćenju ponizno „sagnuo šiju“ shvatio je da je Sveto pismo „zdanje s niskim ulazom, no unutra je visoko i ovijeno tajnama“, te je u svojim govorima i komentarima pojedinih biblijskih knjiga pred slušatelje i čitatelje iznosio blago Svetog pisma. U završnom dijelu nagovora biskup Ratko je svećenicima Požeške biskupije preporučio da na ovoj duhovnoj obnovi donesu nekoliko temeljnih odluka koje će tijekom Godine Božje riječi nastojati ostvariti: Da svoje nedjeljne propovijedi, odnosno homilije „izvlače“ iz biblijskih čitanja, da njihove večeri subotom ili kojim drugim danom budu „biblijske večeri“ na kojima će jedni s drugima razmjenjivati i razumijevati nedjeljnu poruku, da Godinu Božje riječi iskoriste kao prigodu za „cjelovito čitanje Biblije“, i konačno posvete veću pozornost „slušanju i čitanju dobrih homiletičara“.
U drugom dijelu programa pod naslovom „Eklezijalnost u svećeničkom poslanju – Aktualna pastoralna pitanja“, biskup Antun se osvrnuo na određene pastoralne izazove koje je pokrenula situacija s koronavirusom, te je obrazložio neke stavove iz svoga Pisma vjernicima o opasnosti koronavirusa „Budni budite i u svako doba molite“ (Lk 21, 36). Istaknuo je kako se i u sadašnjem okolnostima svećenici trebaju kloniti samovolje te ono što se odnosi na pitanja crkvenog života, napose liturgijskog provoditi u eklezijalnom duhu prema crkvenim odredbama, ne dokidajući pastoralne obveze nego ih prilagođujući nastalim uvjetima. U tom smislu bilo je riječi o tome kako uz sve mjere opreza slaviti svetu misu, organizirati uskrsne ispovijedi vjernika, pohoditi starije i bolesne osobe prije Uskrsa, te napose pružati pomoć siromašnima i ostvarivati karitativne projekte. Posebna pozornost posvećena je korizmenim katehezama povezanima s pobožnošću Križnog puta petkom te pripravi kandidata za prvu svetu Pričest i svetu Potvrdu, imajući u vidu trenutačnu ograničenu mogućnosti okupljanja u crkvenim prostorima. Predstavljen je model internetskog pristupa vjernicima s korizmenim katehezama i u pripravi djece za svete sakramente te prijenosa molitve i liturgijskih slavlja iz Katedrale na temelju dosadašnjeg iskustva. Spomenuto je da će ovisiti o okolnostima s koronavirusom hoće li slavlja prvih Pričesti i svete Potvrde biti održana po predviđenom rasporedu nakon Uskrsa ili će biti odgođena za iduće ljeto ili jesen o čemu će sve župe na vrijeme primiti obavijest. Pored toga biskup je progovorio o liturgijskoj higijeni kao nužnoj sastavnici svakog sakralnog prostora, objasnivši važnost redovitog provjetravanja i čišćenja crkve, održavanja čistima liturgijskih predmeta, brige za hostije, njihovu nabavu i čuvanje od vlage i kvarenja te čistoće onih koji s njima rukuju – od sakristana i ministranata do svećenika na oltaru. Spomenuo je značenje blagoslovljene vode na ulazu u crkvu kao sakramentala i način njezine higijenske upotrebe.
Robert Kupčak, predstojnik Katehetskog ureda i voditelj Pastoralnog centra Požeške 
biskupije obavijestio je svećenike da će skupina vjeroučitelja izraditi određeni broj temeljnih kateheza u pripravi kandidata za prvu Pričest i Krizmu, kako je najavio biskup Antun u svom Pismu vjernicima, a Marijan Pavelić, povjerenik za medije, objasnio je tehničke pojedinosti oko digitalnog preuzimanja spomenutih kateheza biskupijske web-stranice i prosljeđivanja vjeroučenicima u njihove domove. Krunoslav Siroglavić, povjerenik za pastoral mladih, iznio je najnovije informacije o Susretu hrvatske katoličke mladeži u Zagrebu, 9. i 10. svibnja ove godine.
U trećem dijelu programu sudionici duhovne obnove uputili su se u požešku Katedralu na slavlje pokorničkog bogoslužja s prigodom za osobnu ispovijed, koje je predvodio Krunoslav Siroglavić, tijekom kojeg je za ispit savjesti upotrijebio tekst što ga je za tu prigodu sastavio biskup Ratko Perić. Program je zaključen pobožnošću Križnoga puta i molitvom za bolesne i preminule svećenike.
