Na mjesnom groblju u Bebrini, 27. ožujka u 10.00 sati u najužem krugu, položeno je u grob mrtvo tijelo svećenika Marijana Goleca, župnika Župe Bebrina i Župe Dubočac, preminulog u ranim satima prethodnoga dana. Obred ukopa prevodio je Goran Kovačević, upravitelj spomenutih župa. U skladu s naputkom požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, 
ispraćaj i oproštaj od preminulog župnika Marijana kao i misa zadušnica održat će se u Bebrini kada prestanu izvanredne okolnosti zbog opasnosti zaraze koronavirusom. Neposredno nakon ukopa, u požeškoj Katedrali, prepošt Stolnog kaptola Ivica Žuljević predmolio je svetu krunice za preminulog župnika Goleca, začasnog kanonika spomenutog Kaptola. Slijedila je sveta misa zadušnica iz kapele sv. Josipa u Biskupskom domu u Požegi, izravno prenošena putem platforme na web-stranici Požeške biskupije, koju je predvodio biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući sve koji su se pridružili misnom slavlju navedenim putem, napose svećenike te vjernike iz Župe Bebrina i Župe Dubočac, čiji je preminuli svećenik Marijan Golec bio dugogodišnji župnik, biskup je rekao da je on živio jednostavno i umro tiho, i da je tiho položen i u grob. Istaknuo je kako mu ovom svetom misom želimo iskazati sasvim posebno poštovanje i zahvalnost što je u svojoj poniznosti i jednostavnosti živio svećeničku vjernost Bogu.
U homiliji biskup se prisjetio mnogih razgovora o kršćanskom odgoju djece i mladih koje je kao svećenik imao s roditeljima. Spomenuo je kako je među njima bilo onih koji su s radošću prihvaćali susrete i nastojali surađivati u pomaganju djeci i mladima da kršćanski oblikuju svoj život i budu na Božjem putu. Međutim, kazao je, bilo je i onih roditelja čijim stavom je bio iznenađen, jer su zastupali mišljenje kako se njihova djeca i mladi trebaju prilagoditi općem mnijenju, ponašati se kao i svi drugi, da i oni imaju nešto od života. Istaknuo je da to pokazuje kako mi kršćani počesto ne živimo u skladu s vlastitim identitetom, nego se prepuštamo valovima općeg mišljenja, u kojima su izblijedile ili su zagubljene istinske vrijednosti našeg postojanja.
Povezujući to iskustvo s Božjom riječju, naviještenom u misnim čitanjima, biskup je 
ustvrdio da sveti pisac u ulomku iz Knjige mudrosti svjedoči kako su i u njegovo doba u židovskoj dijaspori bili smatrani čudacima oni vjernici koji su se ponašali u skladu s Božjim zakonom, bili prezirani i ismijavani, nerijetko progonjeni. »Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zloća njihova zasljepljuje. Oni ne znaju tajna Božjih. Ne očekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu čistim dušama«, naveo je biskup zaključak svetog pisca. Dodao je kako Knjiga mudrosti naziva pravednicima one koji vjeruju u Boga i žive po njegovu zakonu, a bezbožnima one koji ne mare za Boga i njegov zakon. Živjeti pravedno ili bezbožno to je odabir izazovan i danas, ustvrdio je biskup. Protumačio je da je netko pravednik – ne zato što je u svemu savršen – nego jer vjeruje Bogu, surađuje s njime, traži od njega snagu da bi mogao živjeti u skladu s naumom Onoga koji ga je pozvao u život. Pripomenuo je da sveti pisac vjeru naziva spoznajom Božjom po kojoj pravednik djeluje opredijeljeno za njega.
Ustvrdio je da današnje evanđelje na tom tragu predstavlja Isusa kao poznavatelja Oca te on na temelju toga naviješta istinu o čovjeku, pozvanom biti dionikom kraljevstva nebeskog, koje se ostvaruje po Božjem milosrđu, praštanju grijeha, ozdravljanju nemoćnih, konačno po progonu, muci i smrti koju će Isus podnijeti od Židova poput starozavjetnih pravednika da bi ustao iz groba kao pobjednik. Biskup je spomenuo kako je i danas mnogima stran takav pristup, na koji Isus poziva svoje učenike te su oni nerijetko prezirani, ismjehivani i progonjeni.
Izrazio je radost što se među jednostavne i male, ali biblijski pravedne ljude pune Božje spoznaje vjernički uvrstio i svećenik Marijan Gole. Biskup je podsjetio da je i on u svom životu nailazio pokatkad na prezir i porugu, pa i u crkvenim redovima, upravo zato što je bio drugačiji i što nije živio po mentalitetu svijeta po kojem se stiže samo do groba. Dodao je kako je radostan što je svećenik Marijan živio poput onih koji srcem koje vjeruje poznaju tajne Božje te nije tražio niti iščekivao neka ovozemaljska dobra, nego nagradu koju je Bog pripravio za svete duše u vječnosti. Zaključio je kako je utješno susresti takve ljude, a osobito takve svećenike. Poručio je vjernicima da u trenutku oproštaja sa svećenikom Marijanom zajedno s njima želi zahvaliti Bogu za tako plemenitog čovjeka i svećenika, te ga je povjerio onoj Božjoj ljubavi koja je u Isusu Kristu išla za nas do kraja, do u smrt, i koja se u uskrsnuću očitovala jačom od smrti. Zamolio je milosrdnog Boga da svećenika i brata Marijana, kojega je pozvao u život i u svećeništvo, obdari puninom života u svom vječnom miru na nebesima.
Nakon popričesne molitve biskup Antun je uputio Bogu molitvu odrješenja za preminulog svećenika Marijana. Završavajući misno slavlje zamolio je Boga da ga obdari puninom radosti svoga lica u slavi uskrslog Gospodina, a svima koji za njim tuguju udijeli svoju utjehu. Na bolesnike i sve one koji u ovom trenutku trpe zbog različitih nevolja, zazvao je Božji blagoslov.
