U požeškoj Katedrali, 3. travnja održana je središnja proslava Dana molitve, pokore i žrtve, kajanja i obraćenja u Požeškoj biskupiji. Biskup Antun Škvorčević predvodio je molitveno-pokorničko i uputio homiliju koju prenosimo u cijelosti:
“Draga braćo i sestre! Još su duboke rane koje su tragični povijesni događaji ubojstva brojnih nedužnih ljudi na našim prostorima u vrijeme i nakon II. svjetskog rata utisnuli u memoriju hrvatskoga naroda. Nije samo pitanje kako doći do potpune faktografske istine o našoj prošlosti, nego kako nas očistiti od njezine težine, koja ne da slobodno disati, onemogućuje dostojno živjeti zajedništvo i izgrađivati Domovinu u oslobođenosti od njezine zarobljenosti. Ne radi se o akademskom pitanju, niti se ono rješava osnivanjem povjerenstava koja bi nastojala pomiriti nepomirljivo. S obzirom na spomenute događaje još uvijek se nalazimo u svojevrsnom duhovnom grču. On se može razriješiti samo s Bogom u savjesti, koja prezrena peče, pogažena žari, a póslušana oslobađa. Navedeno stanje potrebno je liječiti, ali ne slabim lijekovima, ideološkim opijatima, nego putem evanđeoskog kajanja, praštanja i pomirenja. Samo očišćena memorija čini podnošljivim nepodnošljivi povijesni teret, i nevine žrtve nasilja izdiže u dostojanstvu, kao i one koji su zlo počinili i one koji ih se spominju. Isus je božanskom strategijom ušao u naše kaljuže zla i ranjenosti smrću. Snagom svoje žrtve ljubavi na križu, djela Božjeg milosrđa i praštanja on – po našoj otvorenosti za njega vjerom, kajanjem, pokorom i žrtvom – može prodrijeti u naš duh i očistiti ga, osloboditi ga zarobljenosti i diktata počinjenog zla, ostvariti pomirenje, unijeti mir u savjesti, među ljude i narode. Vjerujem da smo na Dan obnove čišćenja povijesnog pamćenja i spomena mučenika u našoj biskupiji, navedenim djelima omogućili Gospodinu da snažnije ostvari u nama takvu hrvatsku slobodu!
Braćo i sestre! Pored spomenutih, tište nas i druge nevolje, napose one što ih je ovih dana iznenada i iznenađujuće gotovo u cijelom svijetu stvorila neznatna, prezira vrijedna sitna stvarnost, nazvana koronavirus ili Covid 19. On svojom smrtonosnom zarazom bûdi strah, osjećaj nevjerice i nepovjerenja, zbunjenosti i nesnalaženje. Dok slušamo riječi odgovornih iz Nacionalnog stožera civilne zaštite o stanju našeg društva ugrožena navedenom zarazom i o provođenju mjera obrane, željno očekujući poboljšanje i slobodu od izolacije, osjećamo kako nam je srcu potrebna još koja riječ da u njegove nemire i strahove unese ohrabrenje i mir. „Ti imaš riječi života vječnoga“ (Iv 6,69), obznanio je Petar o Isusu. Stoga je osobito utješno što se ovih dugih dana možemo u svojim domovima vjernije posvetiti njegovoj riječi u Svetom pismu, da bismo u njoj pronašli istinu i za ove trenutke, svjetlo za korake u sadašnjem mraku (usp. Ps 119,105), kako pjevamo u geslu Godine Božje riječi u našoj biskupiji.
Njegova riječ nas uvjerava da nam uvijek – i u najtežim nemoćima – ostaje mogućnost spasonosnog koraka: Raskajanom savješću i živom vjerom predati se u milosrdne Božje ruke, povjeriti se njegovu praštanju kao najvećoj svemirskoj moći te u smirenosti srca oblikovati svoju svakodnevicu, bez stresa koji stvara sadašnje stanje ugroze, ili nameće sebičnost željna uspjeha, zahtjevi društva blagostanja u kojem se lako zagubi čovjek, ranjen mnogovrsnim neuspjesima, prezren u svom siromaštvu, bolesti ili osami. Položenost života u Božje ruke liječi najdublje korijene našega bića, zatrovane prevarama Zloga, očitovanih u svakovrsnom nezadovoljstvu i pobunama.
Braćo i sestre! Čudesno je da me Gospodin može osloboditi od mene samoga, od bremena moje savjesti, straha i nezadovoljstva, od nesigurnosti u sebe, te da se nađem na onoj ravni postojanja na koju me samo on može smjestiti svojom neizmjernom ljubavlju, kamo pripadam po njegovu naumu. To mi može udijeliti samo Onaj koji je moja istinska sudbina, jer me pozvao u život i želi mi darovati vječnost! U njegove ruke predajmo našu ranjenu prošlost i uznemirenu sadašnjost, te poput proroka Jeremije iz prvog liturgijskog čitanja, u najtežem stanju borbe za čovjekovo dostojanstvo po Bogu, usred progona onih kojima do njega nije stalo, i mi čujmo Božji glas: „Ja sam s tobom kao snažan junak“ (usp. Jer 20,11). To je svojevrsni odjek onih riječi koje je Bog uputio Jeremiji kad ga je pozvao da bude njegov zastupnik u narodu: „Ja sam s tobom da te izbavim“ (Jer 1,19). Položimo u Božje ruke svoju sadašnjost i budućnost poput Isusa u današnjem evanđelju. U trenutku kada ga žele kamenovati, on tumači tko je on Ocu a tko Otac njemu: „uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u njemu“ (Iv 10,38). Posvjedočimo Bogu tko mu želimo biti u ovom nerazumljivom trenutku našeg postojanja u Hrvatskoj, pa da se i na nas mogu primijeniti riječi starozavjetnog mudraca: „Duše su pravednika u ruci Božjoj, i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru, (…) ali oni su u miru“ (Mudr 3, 1-3). Neka vjerna, žalosna Majka Marija pod Isusovim i našim križem pomogne da tako bude. Amen.”
