Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 10. travnja, na Veliki petak pobožnost Križnog puta na požeškoj Kalvariji. Zbog zabrane okupljanja, uz njega su bili samo đakoni Matej Siluković i Marko Milaković te posužitelji, a molitvu je prenosila platforma web-stranice Požeške biskupije.
Uvodeći u molitvu biskup Antun je kazao: „Poštovana i draga braćo i sestre! Srdačno vas pozdravljam s požeške Kalvarije. Mnogi od vas koji nas internetskim putem pratite, rado ste na Veliki petak dolazili na našu Kalvariju, da biste sjedinjeni s mnoštvom onih koji su se ovdje okupljali tijekom nekoliko stoljeća divili se proljetnoj prirodi, ubrali koju grančicu ili cvijet i s posebnim raspoloženjem srca sudjelovali na pobožnosti Križnoga puta. Ove godine Križni put na Kalvariji – jer ne može biti s vama – molitva je za vas, koji ograničeni na svoje domove slavite Veliki petak Muke Gospodnje. Zbog vaše spriječenosti da fizički sudjelujete na ovoj dragoj pobožnosti, ona je danas dobila dodatnu pokorničku dimenziju, po kojoj smo bliži Isusu osuđenom, bičevanom i raspetom. Sve vas u ovoj molitvi sabiremo u jedno, duhovno povezujemo s Isusovim 
patnjama, da u njemu vaša trpljenja nađu svoj smisao i vaše boli budu lakše.“ Biskup ih je potaknuo da se tijekom ovog prijenosa sjedine u molitvi te im je pozvao: „idući od postaje do postaje Isusova križnog puta, uključite u njih i postaje vlastitoga križnog puta, među kojima je i sadašnje trpljenje izolacije i straha, neizvjesnosti i osame, možda bolesti i siromaštva i svake druge nevolje. Povjerimo Isusovoj patnji i sve pogođene potresom u Zagrebu i okolici, kojima je potrebna i duhovna i materijalna pomoć. Svojim sabranim srcem, glasom i pjesmom budite u svom domu jedno s nama na požeškoj Kalvariji.“
Pri svršetku Križnog puta biskup Antun je održao homiliju u kojoj je kazao: „Prateći ovih 
dana patnje onih koji su pogođeni koronavirusom i nastradalih u potresu te odgovor mnogih ljudi na to stanje, mogli ste primijetiti kako trpljenje nije isključivo negativno događanje. U njemu je moć koja mijenja one koji ga podnose a zbližava ljude oko njih, pokreće ih na snažniju povezanost, solidarnost koja ublažava bol i liječi trpljenje. U dubinu patnje i solidarnosti smjestila se ljubav, snaga koja pobjeđuje. Stojeći danas pred Isusovim križem usred naših stradanja shvaćamo zašto se Bog nije odrekao patnje. Prepoznajemo kako se u njemu ispunila proročka riječ: ‘On slabosti naše ponije, naše boli uze na se’ (Iz 53,4). Izabrao je patnju u Sinu svome Isusu Kristu, da nam se po njoj posvema približi, s nama se združi, pokrene mnoštva da suosjećajno budu jedno s njime, probudio je energiju samilosne ljubavi koja se razlila na mnoštvo braće i sestara tijekom dva tisućljeća, pretvorila se u solidarnost s najmanjima, uspostavila civilizaciju ljubavi koja pobjeđuje. To nije zajedništvo po kojem se ostvaruje neki projekt materijalnog učinka, nego Crkva, zajedništvo ljubavi koju je Sin Očev uspostavio u čovječanstvu kao jamstvo nerazorive naše sudbine, određene Isusovim sebedarjem, najmoćnije svemirske snage. Božja ljubav na križu zbližila je nebo i zemlju, izvela čovjeka iz zarobljeništva smrću. Ostvarilo se ono što je Isus prorekao: ‘A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući sebi’“ (Iv 12,32).
Nastavljajući govor o patnji kao Božjoj strategiji, biskup je istaknuo: „Na Veliki petak bolje razumijemo kako su patnje Božja strategija kojom on ne dopušta da ostanemo 
zarobljenicima individualizma ili sebičnosti na osobnoj i društvenoj razini te na taj način izgubimo život. One su oslobađajuće događanje! Stoga je otajstvo Isusove muke i smrti, radosno otajstvo. U njemu je već prisutna pobjeda uskrsnuća za sve, jer je s njime na križu bio uzdignut svaki čovjek. On se, kaže II. vatikanski sabor, u utjelovljenju na neki način sjedinio sa svakim čovjekom, te je svaki s njime ujedinjen na križu i svaki s njime već ustao od mrtvih. To je u svetom krštenju postalo stvarnost, jer nas je u njem Raspeti i Uskrsli odjenuo snagom svoje besmrtnosti. Treba se na nama to otajstvo još posvema očitovati. Stoga molite danas pred križem Isusovim da se ono i u vama ostvari, u vašim trpljenjima i nemoćima. Stavite danas Isusov križ u središte svoga doma, pogledajte Raspetoga Marijinim pogledom, da se njegova ljubav s križa snažnije nastani u vašem srcu.“
Biskup Antun zaključio je homiliju pozivom vjernicima: „U sadašnjim nevoljama počujte Isusa kako vam Mariju daje za Majku a vas predaje Majci. Udijelite mu poljubac – nikada Judin – sjedinjeni s onima koji su mu tijekom tisućljeća tako povjerovali da su postali njegovi vjerni učenici. Predajte u njegove raspete ruke svoje živote, utisnite u njegove rane svoje krvave patnje, da u njemu zablistaju sjajem uskrsne nepobjedivosti. Neka Vam je u tom raspoloženju blagoslovljen ovogodišnji Veliki petak naše fizičke zapriječenosti biti s Gospodinom u crkvi, ali tim veće otvorenosti srca kojim ga primamo u svoj život.“ Pobožnost je završila blagoslovom koji je biskup zazvao na sve sudionike Križnog puta.
