Na blagdan sv. Marka Evanđelista, 25. travnja, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali euharistijsko slavlje s blagoslovom polja i molitvom za kišu.
U homiliji biskup je kazao:
»Braćo i sestre! Marko, čiji blagdan slavimo, sin je Marije iz Jeruzalema, u čiju se kuću sklonio Petar nakon što je oslobođen zatvora, kako izvješćuju Djela Apostolska (Dj 12,12). Surađivao je s Pavlom u njegovu apostolskom djelu (Kol 4,10) i bio mu blizu i u rimskom zatvoru (Flm 24). No, prema tradiciji, Marko je ponajprije vjerni Petrov učenik. U današnjem prvom čitanju sam Petar svjedoči da mu je Marko pratitelj, a i više od toga, jer ga naziva „sin moj“, te zajedno s njime upućuje pozdrav naslovnicima svoje Poslanice (usp. (1 Pt 5,13). Ova bliskost Marka Petru poput sina urodila je Markovim evanđeljem, gdje je prikupljeno propovijedanje Apostola Petra o Isusovim riječima i djelima.
Njegovo je evanđelje opće priznato kao najstarije, upotrijebili su ga Matej i Luka kao predložak svog evanđelja i upotpunili ga. Očito je da Petrovo propovijedanje, posvjedočeno u njegovim govorima prvog dijela Djela apostolskih ima u Markovu evanđelju svoj nastavak i sugestivni narativni razvoj. Od dana Pedesetnice, Petar je na čelu onih koji vjerno izvršavaju Isusov nalog iz današnjeg ulomka Markova evanđelja: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju. (…) Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima“ (Mk 16, 15.20).
U središtu Petrova propovijedanja i Markova pripovijedanja je svjedočanstvo o Isusu Kristu, koji je tim putem ušao u život nebrojenih ljudi tijekom dvadeset stoljeća sve do danas te ih ispunjao snagom uvjerljivosti kojoj je autor sam uskrsli Gospodin. Na taj način Markovo evanđelje došlo je i do nas te služi našoj vjeri, uvodeći nas u zajedništvo s osobom Isusa Krista i Petra njegova vjernog učenika i Crkve kojoj je Gospodin stavio Petra na čelo. Čudesna je moć Evanđelja kojoj smo svjedoci, a ona je sam Isus Krist u snazi Duha Svetoga. Dok danas zahvaljujemo sv. Marku za njegov evanđeoski zapis, odlučimo se vjernije njime služiti kako bismo stigli do onih božanskih dubina u kojima se susreće svjetlo punine Božje istine o čovjeku, ostvareno u Isusu Kristu za naše spasenje.
Do tih se razina našeg postojanja dolazi stavom poniznosti, bitne sastavnice vjere, te molitvom koja je očitovanje poniznosti. Petar, Markov učitelj u današnjem prvom čitanju snažno poziva: „Predragi! Svi se, jedni pred drugima, pripašite poniznošću, jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Ponizite se, dakle pred snažnom rukom Božjom, da vas uzvisi u pravo vrijeme“ (1 Pt 5,5b-6). Poniznost je stav suzdržanosti prema samome sebi, po kojem razumijem Boga, čovjeka i svu stvarnost kojoj kao stvorenje pripadam, te uspostavljam prema njima odnos iz kojeg rastem u istinskim dimenzijama svoga bića. Poniznost je dati Bogu prvo mjesto u vlastitom životu. Nije slučajno da Petar – govoreći o poniznosti – potiče na molitvu te poziva: „Svu svoju brigu povjerite njemu, jer on se brine za vas“ (1 Pt 5,7).
Braćo i sestre! Uz blagdan sv. Marka Evanđelista od davnine je povezana molitva za blagoslov polja da urode dobrim plodovima. U Pismu koje sam tom prigodom uputio svećenicima ustvrdio sam kako je gospodarstvo kod nas zbog mjera poduzetih s obzirom na obranu od zaraze koronavirusom ugroženo i da su mali izgledi za turizam sljedećeg ljeta na Jadranu. Kazao sam da to očituje koliko je u sadašnjem izvanrednom stanju što ga proživljavamo važna poljoprivreda i vlastite mogućnosti prehrane, koju je potrebno što prije oživjeti. Međutim, Slavoniju i druge hrvatske dijelove pogodio je mraz i nanio veliku štetu voćarstvu. Pored toga, trenutačna okovanost sušom ugrozila je i sve druge grane poljoprivrede te prijeti ozbiljnim smanjenjem ljetine, što će imati nemale posljedice i za stočarstvo, mljekarstvo i druge privredne grane. Kao vjernici duboko osjećamo to stanje i želimo biti potpora poljoprivrednicima, ponajprije svojom molitvom a zatim i na druge moguće načine.
Svjestan sam da će poneki naš sugrađanin s podsmijehom popratiti moj navedeni poziv i današnju našu molitvu. Možda će se tako ponijeti i neki član Crkve, pa i svećenik. Oni na taj način očituju mentalitet velikog dijela suvremenog svijeta koji je uvjeren da je sve njegovo, da sve može. Snažne su u tom pogledu riječi sv. Jakova Apostola: „Ne varajte se, braćo moja ljubljena! Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene mijene“ (Jak 1,17). Nevolje u kojima se nalazimo podsjetnik su da je sve dar Božji. Jesmo li na to zaboravili i krenuli u tamu umišljenosti da je sve u našoj moći, kako sve mi određujemo i sve je naš proizvod, pa ne shvaćamo dobro niti prepreke na koje smo naišli? Nisu li koronavirus, potres u Zagrebu i okolici, mraz i suša u prirodi te druge nevolje barijera koja nas potiče da s poniznošću pristupimo svome životu i cjelokupnoj stvarnosti? Molitva je čin poniznosti pred Bogom i stvorenjem kojeg smo dio, čin poštovanja Božjeg djela kojem nismo gospodari i vladari. „Božji smo suradnici!“ (1 Kor 3,9), podsjeća Apostol. Molitva je priznavanje našeg pogrješnog pristupa stvarnosti oko nas i očitovanje spremnosti da ga popravimo. Molitva je svjedočenje naše zahvalnosti Bogu za dar koji primamo i molba da nam udijeli ono što po svom ponašanju nismo zavrijedili. Molitva za kišu i urod polja svjedočenje je kako priroda nije naš proizvod niti nam je dana posvema na raspolaganje, nego kao Božje stvorenje ima dimenziju onostranosti, označena tajnom umiranja radi života i rasta. Eto zašto molitva za kišu i blagoslov polja nije nešto sporedno, kako bi pomislili oni koji smatraju da mogu sve, nego je čin usklađivanja nas ljudi s Bogom i njegovom zamisli o nama, te s prirodom koja traži ponizne suradnike a ne umišljene korisnike.
Braćo i sestre! Stanje u kojem se trenutačno nalazimo postavlja pitanje: Kako na svjetskoj razini posvjedočiti da smo na temelju sadašnjeg iskustva odlučili svoj odnos bahatosti prema Božjem daru popraviti? Kako ugraditi poniznost u svjetski gospodarski sustav da budemo pravedni prema prirodi i svakom čovjeku? Molimo svjetskim vođama svjetlo Božje, da u savjesti prepoznaju što im je činiti i to u djelo provoditi. Amen.«
