Svečanom službom večernjih hvala koje je u predvečerje svetkovine sv. Lovre, 9. kolovoza u svečevoj crkvi u Požegi predvodio biskup Antun Škvorčević, te potom molitvenim bdijenjem započela je proslava zaštitnika Požeške biskupije i biskupijskog Caritasa. Na molitvi su sudjelovali kanonici Stolnog kaptola, svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova i gradskih župa, časne sestre, bogoslovi, aspiranti za svećeništvo, mladi, karitasovi volonteri te drugi vjernici.
U homiliji, nakon kratkog čitanja iz Prve Petrove Poslanice, biskup Antun je pozdravio nazočne, zahvalivši im što su svojim raspoloženjem srca, nutarnjom radošću i vjerom dali snagu ovom slavlju kojim započinjemo proslavu zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa. Osvrnuvši se na naviješteni ulomak u kojem apostol Petar kršćanima poručuje da su zajedničari Kristovih patnjâ, biskup je ustvrdio da ono najdragocjenije što je Isus Krist, utjelovljeni Sin Očev ostvario za nas jest to da je naše patnje usvojio kao svoje i u njih utisnuo moć svoje ljubavi, koja pobjeđuje, a da se najveće što mi ljudi sa svoje strane možemo učiniti događa onda kad postanemo dionicima Kristovih patnjâ i svoje ljudsko trpljenje pridružimo njegovim mukama. Sv. Lovro je to u vjeri dobro razumio od svoje mladosti, naglasio je biskup, i zato ga strah od patnji nije spriječio da svoj život položi za Krista. Velikani duha shvaćali su patnju kao put pročišćenja i preobrazbe, per aspra ad astra – po trnju k zvijezdama, kazao je biskup.
Naglasio je da kršćani u euharistijskom otajstvu pronalaze snagu u svojim patnjama, jer u njem sâm Isus Krist obnavlja svoju žrtvu ljubavi za nas, čiji dionici postajemo po svetoj pričesti. Od tog otajstva živi Isusova Crkva, i naša požeška mjesna Crkva već dvadeset godina te svoje patnje pridružuje Kristovima, da ih preobrazi u pobjedu. Kazao je nadalje da u naviještenom ulomku apostol Petar naše patnje stavlja u povezanost s onom konačnošću i puninom života koja će se ostvariti o drugom Kristovu dolasku, a koja je već sada početno prisutna u našim progonima i trpljenjima. Koje li perspektive Božjeg svjetla u mraku naših patnjâ i nemoći, zaključio je biskup. Uputio je sv. Lovri molitvu da nam on – dok se pripravljamo za Treći biskupijski euharistijski kongres o dvadesetoj obljetnici naše Biskupije – svojim zagovorom pomogne kroz Isusove patnje dublje razumjeti istinu o sebi i živjeti posvema sjedinjeni s njime.
Bdijenje je nastavljeno klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom, koje je predvodio Krunoslav Siroglavić, župni vikar katedralne župe. Na klanjanju su sudjelovali karitasovi volonteri iz četiriju župa u gradu Požegi: iz Župe Sv. Terezije Avilke, iz Župe Duha Svetoga, iz Župe Sv. Leopolda Mandića te iz Župe Sv. Ivana Kristitelja. Njima su se pridružili bogoslovi i aspiranti Požeške biskupije te brojni mladi. Klanjanje je bilo prožeto meditacijom, molitvom, pjevanjem i sviranjem do kasno u noć, čime je stvoreno posebno duhovno ozračje u predvečerje svetkovine sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa.
