Dvadeset i treća obljetnica utemeljenja Požeške biskupije i imenovanja prvog biskupa

Na 23. obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije i imenovanja njezina prvog biskupa, požeški biskup Antun Škvorčević, 5. srpnja predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali. Pozdravljajući svećenike i okupljene vjernike, biskup je podsjetio da je na današnji dan prije dvadeset i tri godine sv. Ivan Pavao II. utemeljio Požešku biskupiju, kazavši da mu molitvom želimo zahvaliti za Tu odluku. Također je podsjetio sudionike slavlja da danas slavimo blagdan sv. Ćirila i Metoda, zaštitnika Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, te im je u molitve preporučio sve biskupije koje joj pripadaju. Potom je Krunoslav Siroglavić pročitao ulomak iz Apostolskog pisma Praeclarum evangelizationis opus o utemeljenju Požeške biskupiju, a kancelar Ivan Popić ulomak iz Apostolskog pisma Ad unum corpus o imenovanju Antuna Škvorčevića prvim požeškim biskupom. Svi nazočni su odgovorili pjevanjem biskupijskog gesla »Krist danas i uvijeke, aleluja«.
U homiliji biskup je na temelju ulomka drugog čitanja iz Poslanice Rimljanima poručio sudionicima slavlja da je Duh Sveti ono najdragocjenije što može prebivati u njihovim srcima. »Mi danas imamo srce puno pitanja, među ostalim kako će biti na izborima, kako s koronavirusom, potom pitanja iz našeg osobnog i obiteljskog života. No, najvažnije je postaviti si pitanje je li Bog, njegov Duh prisutan u mom srcu, jer se tada može nešto ozbiljnije sa mnom dogoditi«, ustvrdio je biskup. Tumačeći evanđeoski ulomak primijetio je kako uobičajeno govorimo da nas je Isus naučio samo jednu molitvu – Očenaš, a da u današnjem evanđelju susrećemo Gospodina kako moli na sasvim određeni način. »Isus ponajprije uzdiže zahvalnost i slavu Bogu što on svoja otajstva i svoje naume objavljuje malenima. U malenima je prisutna Božja misao i njegove nakane o čovjeku, sudbina čovječanstva i svijeta. Kakvog li izazova! Dok oni veliki, koje nazivamo gospodarima svijeta, u svojim srcima imaju neke svoje naume, maleni imaju Božje naume.«
Izrazivši uvjerenje da je navedena Isusova molitva najljepša upravo za prigodu 23. obljetnice utemeljenja Požeške biskupije, biskup je rekao: »Pridružujem se Isusu i zahvaljujem Ocu za sve one malene ljude u našoj biskupiji u kojima se ostvaruje Božja prisutnost, te oni razmišljaju o Božjem, razumiju Božje i to nastoje ostvarivati. Spomenuta Isusova molitva zahvala je Ocu za spoznaju koja se događa u malenima kao odjek uzajamne spoznaje Oca i Sina. Otac pozna Sina, Sin pozna Oca, a Otac daje onima kojima hoće da poznaju njegova Sina. Neka i Otac i Sin dadnu da u našoj biskupiji budu mnogi, koji razumiju Boga, sporazumijevaju se s njime i žive po njegovu naumu, u njegovim božanskim dimenzijama. Želio bih s Isusom zahvaliti Ocu što među mnogim malenima u našoj biskupiji postoji ta spoznaja, kojoj se mnogi raduju i za koju zahvaljuju. Konačno, ova Isusova molitva njegov je poziv izmorenima i opterećenima od života, da ne idu nekome drugome, nego dođu k njemu. Osoba je ta koja nas može odmoriti u svim našim duhovnim umorima i izgubljenostima. Želio bih s Isusom i s vama moliti za sve one koji u našoj biskupiji trpe tko zna zbog kojeg umora, bilo bolesti, bilo neimaštine, ili možda kojih drugih razloga, povjeravajući ih Isusu Kristu, najboljoj osobi, koja ih može odmoriti, ustvrdio je biskup.
Nakon što se sjedinio s Isusom Kristom u njegovoj molitvi iz današnjeg evanđelja, biskup je sudionicima slavlja čestitao dvadeset i treću obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije i imenovanja prvoga požeškog biskupa. »Posebnim osjećajima srca zajedno s vama zahvaljujem Bogu što nam je darovao sv. Ivana Pavla II. te je sveti Papa, pun osjetljivosti „za sve Crkve“ po božanskom naumu utemeljio našu požešku mjesnu Crkvu, uvrstivši je u zajedništvo opće Crkve kojem rimski biskup predsjeda u ljubavi. Zahvaljujem svoj braći svećenicima, među njima najbližim suradnicima u Biskupskom ordinarijatu i Stolnom kaptolu, redovnicima, redovnicama, vjeroučiteljima što su mi uz Božju pomoć koja nije izostala podarili svoje povjerenje i suradničku raspoloživost te sam tijekom 23 godine biskupskoga služenja mogao vršiti svoje poslanje i slabim silama pridonijeti da Isus Krist, isti jučer, danas i uvijeke, može među nam djelovati i ostvarivati kraljevstvo Božje. Posebnu pak zahvalnost želim posvjedočiti brojnim vjernicima koji slijede Isusa krotka i ponizna srca, te u njima odjekuje Božja riječ, koju razumiju, s radošću prihvaćaju i od nje žive, očitujući to na poseban način na hodočašćima u naša Marijina svetišta, gdje poput nje – vjerne službenice Božje – u toj riječi pronalaze istinu vlastitog života i smisao u njezinu vjernom vršenju. Svojom jednostavnošću i malenošću, ali dubokom vjerom, nadom i ljubavlju, kršćanskim životom u braku i obitelji, te u javnom životu oni svjedoče u našim župama kako je Crkva Isusov živi organizam koji se očituje i ostvaruje u našoj Biskupiji«, kazao je biskup.
Govoreći o biskupijskom zajedništvu, biskup je još kazao kako ga »ostvarujemo danas u najdubljoj odanosti i povezanosti s papom Franjom i s općom Crkvom, s nadbiskupom đakovačko-osječkim i metropolitom Đurom te drugim biskupima naše crkvene pokrajine, čije nebeske zaštitnike, sv. Ćirila i Metoda danas slavimo, kao i s ostalim pastirima Crkve u Hrvatskoj. Dugogodišnji svećenički žar našeg misionara Karla Prpića na poseban način povezuje nas s Crkvom u Africi, u kamerunskoj biskupiji Ngaoundéré, čiji mi je biskup Emmanuel Abbo prošlih dana zahvalio što smo mu nedavno ponovno uputili određeni broj misnih nakana, kojima naši vjernici pomažu tamošnje svećenike u skromnim životnim uvjetima i s malim prihodima te na taj način podupiru njihovo dostojanstvo i ohrabruju u poslanju. Svoje biskupijsko zajedništvo proširujemo i na kršćansku ekumenu diljem svijeta, čiji je izraz i povezanost s pravoslavnim carigradskim nadbiskupom, ekumenskim patrijarhom Bartolomejem, koji mi je nedavno s ponešto zakašnjenja zbog okolnosti koronavirusa uputio uskrsnu čestitku, koju vam želim pročitati u cijelosti: „Njegovoj Preuzvišenosti Antunu Škvorčeviću, požeškom biskupu, predsjedniku Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog, našem voljenom bratu u Gospodinu: Krist je uskrsnuo! S osjećajima radosti i veselja upućujemo Vam naše osobne pozdrave i najsrdačnije želje u ovo vazmeno vrijeme koje nas duhovno uzdiže. Neka Vas vazda snaži Krist Gospodin, koji je u pobjedi nad smrću raskinuo spone Podzemlja i zauvijek otklonio od nas žalac smrti. I neka blistava svjetlost njegova slavnog uskrsnuća trajno bude sjajni svjetionik koji obasjava svu stvarnost i u svijet unosi vječni život i mir. Prenoseći Vam naše iskrene molitve za blagoslovljene vazmene blagdane, na Vas i na one koji su s Vama zazivamo beskrajnu milost i milosrđe Uskrslog Gospodina te ostajemo s velikom ljubavlju i poštovanjem. U molitvi i bratskoj povezanosti – Bartolomej, nadbiskup Carigrada-Novog Rima i ekumenski patrijarh.“ Homiliju je biskup zaključio riječima: »Po zagovoru svoje Presvete Majke uzdržao nas Gospodin usred suvremenih nevolja i lutanja vjernima poslanju koje nam je povjerio u Požeškoj biskupiji, učinio nas dostojnima ljubavi koje nam ne uskraćuje. Hvala ti, Gospodine Isuse Kriste, danas i uvijeke. Amen!«
Nakon pričesti svi sudionici slavlja izmolili su molitvu za Požešku biskupiju. U ime nazočnih svećenika i vjernika generalni vikar Josip Krpeljević čestitao je biskupu Antunu 23. obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije i njegova imenovanja prvim njezinim biskupom. Zahvalivši za čestitku, biskup je povjerio Požešku biskupiju njezinom svetom utemeljitelju papi Ivanu Pavlu II., čije relikvije častimo u njegovoj kapeli u kripti Katedrale, na što su nazočni uskliknuli pjevajući: »Sveti Ivane Pavle, moli za nas!«.