U nedjelju, 12. srpnja biskup Antun Škvorčević predvodio je misno slavlje u požeškoj crkvi sv. Lovre. Koncelebrirali su Želimir Žuljević, rektor crkve i Ivan Popić, kancelar Biskupskog ordinarijata.
U homiliji je biskup kazao:
»Jeste li izazvani Božjom riječju?«, upitao je biskup Antun sudionike slavlja na početku homilije. Kazao je kako naviještena Božja riječ njega osobno višestruko potiče na razmišljanje. Ponajprije Isusov govor u evanđelju o ušima koje ne čuju i očima koje ne vide. Pojasnio je kako ovdje nije riječ o fizičkim ušima i očima, nego o dubljem osluškivanju koje se zbiva u našim srcima. Rekao je da mu je također izazovno ono što Isus tumači o rastu. Pitanje nije samo čujemo li ili vidimo nešto od života, nego rastemo li na razini života, ustvrdio je biskup. Povezujući Božju riječ s iskustvom nedavne predizborne promidžbe za parlamentarne izbore, tijekom koje je u Hrvatskoj posijano mnogo teških riječi, biskup je kazao da mu nije uvjerljiva teza nekih političara kako im nakon izbora ne treba pridavati neko značenje jer one u nama uvijek ostavljaju svoj trag. Kazao je da nas u današnjem prvom čitanju prorok Izaija uvjerava nas koliko je i Bogu stalo do riječi. Riječ je moćno duhovno sredstvo, kojim se dopire u dubinu čovjekova bića, i stvara određeno stanje. Riječ je duhovna tvorevina, u koju je utisnuta stvarateljska snaga neke osobe. Kad nam netko rekne prijevarnu riječ, slaže nam, stvara teško stanje u dnu našeg bića. Kad netko rekne prijetvornu riječ, njome nas zavodi. Kad netko rekne mrziteljsku riječ, on njome zahvaća naš duh i mi postajemo dionicima dinamizma mraka i nemoći, ustvrdio je biskup.
Potom je nastavio: Oni koji kažu da prije izbora možemo jedni o drugima govoriti svašta, a da ćemo poslije izbora jedni prema drugima opet nastupati lijepo i dobro, zavaravaju se. Kad u nekoga posijemo zlu, sebičnu i pokvarenu riječ, u njemu raste mrak, nemoć i gubitništvo, uzrokuje među nama razdaljinu. Dobra i plemenita ljudska riječ na svoj način povezana je s Bogom, svojevrsni je odjek njegove riječi. Kad u naš duh uđe Božja riječ, ona u njemu ostvaruje Božje svjetove i Božji naum, ustvrdio je biskup. Upitao je sudionike slavlja: Hoćemo li ograničiti svoj duh samo na ono što u njemu može pokrenuti i ostvariti ljudska riječ, počesto zla i nemoćna, ili ćemo povjerovati da smo bića kojima je potrebna moćna riječ? „A meni treba moćna riječ“, govorio je pjesnik Tin Ujević, da po njoj naš duh bude moćan, ne ostane u ozračju nemoćne zle ljudske riječi. Biskup je napomenuo kako prorok Izaija u današnjem prvom čitanju usporedbom Božje riječi s kišom, koja natapa i oplođuje zemlju iz koje niču i rastu biljke i stabla, naglašava njezinu učinkovitost, po kojoj čovjek raste u duhu svoje neponovljive i jedinstvene osobe.
Ustvrdio je kako smo u Hrvatskoj s pravom jako osjetljivi na rast ili pad BDP-a, da je tužno što on ove godine neće rasti, nego se u trenutnim gospodarskim okolnostima smanjivati, neki kažu i do deset posto. No, biskup je kazao kako je mnogo tužniji pad „duhovnog BDP-a“, koji se događa kad ljudi zbog zlih riječi posijanih u njihovim srcima duhovno ne rastu, nego venu i umiru. Kako je riječ moćno sredstvo svjedoči nam i utjecaj medija u društvu, ustvrdio je biskup. Mediji su ti koji stvaraju stanja, jer oni riječju i slikom mogu prenositi nešto što je nemoćno ili moćno, nešto što je lažno ili istinito, nešto što je sebično ili nesebično. Svjedoci smo kako se digitalnim putem posreduje jako puno nemoćnoga i mračnoga, i kako postajemo dionici virtualnog svijeta, koji svojom negativnošću razara naš duh, kazao je biskup. Podsjetio sudionike slavlja da smo ovu godinu u Požeškoj biskupiji proglasili Godinom Božje riječi upravo zato da bismo si dozvali u svijest kako usred mnoštva nemoćnih riječi, koje nas ponižavaju i oduzimaju nam dostojanstvo, postoji moćna Božja riječ, i kako je od presudne važnosti da se opredijelimo dati joj što više prostora u svojoj svakodnevici i na taj način postanemo dublje dionici Božjeg života.
Upozoravajući na ono što može stvoriti ljudska zla riječ, biskup je za primjer spomenuo lažno svjedočenje: Svjedoci na sudu mogu o drugima reći i laž. Zamislite, kad netko svojom lažnim svjedočenjem drugome dodijeli sudbinu za cijeli život. To je strašan događaj, ustvrdio je biskup. U novije doba na sudu postoji tzv. detektor laži. No, teško je reći koliko on može zaći u dno našeg bića i otkriti svu dubinu zla iz kojeg proizlazi lažno svjedočanstvo. Kazao je kako bi bilo dobro uspostaviti neki „detektor laži“ koji bi mogao otkriti tko nas po zavodljivim riječima koje susrećemo u medijima hoće zavesti, poniziti i oduzeti nam dostojanstvo.
Tumačeći evanđeosku prispodobu o sijaču, u kojoj Isus navodi kako je na površnom, tvrdom i trnovitom tlu sudbina Božje riječi gubitnička, ali kad zrno Božje riječi padne na dobro tlo ljudskog srca, iz njega izraste obilat urod, biskup je rekao: »U malom pšeničnom zrnu postoji utisnuta moć života. Treba ga baciti u zemlju, i uz ponešto vlage i topline iz njega će početi rasti klica, a klica će izrasti u stabljiku, na kojoj će uroditi plod, mnogo bogatiji od zrna koje je umrlo. Postoji, dakle, tajna života i njegova rasta u onome malom zrnu.« Prisjetio se kako je na hodočašću u Svetu zemlju imao prigodu vlastitim očima uvjeriti se u sićušnost zrna gorušičina, za koje Isus kaže da je najmanje među sjemenjem, ali koje posijano u zemlju izraste u stabljiku na kojoj ptice grade gnijezda. Kazao je da se tajna rasta krije u činjenici da on ne ovisi o nama ljudima, nego o Bogu koji je tvorac te moći. Biskup je ispričao kako je u svojim mlađim danima volio s prijateljima odlaziti ujesen u šumu, i s njima hodati po žirovima, komentirajući kako zapravo gazimo po hrastovima, jer se u malom žiru krije sva životna moć iz koje može izrasti gorostasno drvo hrasta. Povezavši to s raspravom o abortusu, koja se površno vodila i tijekom minule predizborne kampanje, biskup je ustvrdio: »Ako u žiru na svoj način već postoji sav hrast, a u plodu začetom u majčinu krilu nije prisutan sav čovjek, kako neki tvrde, tada smo u nesporazumu s obzirom na prirodu i stvarnost oko sebe, jer zbog svojih vlastitih razloga i interesa primjenjujemo različita mjerila za pojedine datosti života i tako se zavaravamo. Hajdemo biti iskreni i časni pred životom, i poštivati ga. Ali ne prijetvorno i pod krinkom ljudskih prava ili nečega drugoga pričati veliku priču o čovjeku, a kad treba zaista stati na granicu životu i poštivati ga, onda najednom počnemo trgovati njime.« Pozvao je sudionike slavlje da pred životom ne budu slijepi ni gluhi, nego da ga zaista nastoje vrednovati u njegovoj izvornosti, a ne za svoje ideološke ili neke druge potrebe.
»Ako život raste u prirodi oko mene, može li on u meni i u tebi rasti? U tebe i u mene posijana je Božja ljubav. Iz ljubavi raste ono što je najbolje, najviše i najdublje, ono što ostaje za vječnost. Stoga je od materijalnog rasta BDP-a mnogo važniji naš nutarnji rast«, naglasio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da dopuste naviještenoj Božjoj riječi neka odjekne u njima, da im pomogne oblikovati evanđeoske stavove i pretakati ih u život. Poručio im je da će na taj način njihova kršćanska egzistencija biti življena po Božjim mjerilima. »Naš dolazak na nedjeljnu svetu misu silno je važan i zbog toga što uvijek iznova slušamo Božju riječ, i ako ona ulazi u nas, mi postajemo prostor u kojem ono što je Božje ne samo odjekuje, nego na svoj način raste«, ustvrdio je biskup. Izrazio je radost što sudionici slavlja to shvaćaju, potaknuvši ih da i sami kod kuće čitanjem Svetog Pisma omoguće Božjoj riječi da što snažnije dopre do njihova srca i da se na taj način trajno nalaze u dinamizmu Božjeg rasta. Zamolio je Gospodina, koji je danas svojom riječju ubacio u njih svoje izazove, neka im pomogne da na njih znadu mudro odgovoriti i biti opredijeljeni za njegov model života.
