Pred početak nove školske godine u Požegi je 28. kolovoza održan susret vjeroučitelja i odgojiteljica u vjeri Požeške biskupije i uručeni su mandati za predavanje vjeronauka u školi. Zajedno s desetak mladih svećenika euharistijsko slavlje u starodrevnoj crkvi sv. Lovre predvodio je biskup Antun Škvorčević.
U homiliji biskup je kazao kako naviješteni evanđeoski izvještaj o pet ludih i pet mudrih djevica svjedoči o životu kao svojevrsnom svrstavanju na određenu životnu stranu i potiče da se svrstamo među mudre djevice. Podsjetio je vjeroučitelje kako oni ovih dana na poziv Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja raspoređuju stanje u školama kako bi ono epidemiološko bilo za učenike što sigurnije. Ustvrdio je da su oni s obzirom na navedeno pitanje već raspoređeni, upozorivši da Bog u evanđelju svjedoči kako mu je stalo do toga da se svrstamo u njegov životni raspored te se uključimo u njegov sustav sigurnosti. Spomenuo je kako je moguće da se tijekom ovogodišnjih ljetnih praznika u nama puno toga ohladilo, možda čak i Božjega, što može stvoriti određenu duhovnu dramu pa je mudro zapitati se kako stoji s Božjim rasporedom u mom životu. Biskup je dodao nazočnim vjeroučiteljima da će ih današnjim dobivanjem vjeroučiteljskog mandata Crkva rasporediti među Božje zastupnike u školi, koji će posvjedočiti za njih da su prikladni za dragocjeno poslanje naviještanja Isusa Krista raspetoga, njegova križa, Židovima sablazan a Grcima ludost, kako govori sv. Pavao u današnjem prvom čitanju. Zapitao je vjeroučitelje što danas znači Isusov križ u hrvatskom društvu, jesu li ponajprije oni svjesni kako su naviještanjem križa Isusova raspoređeni od Boga da svjedoče njegovu a ne ljudsku logiku? Ako se povjeravamo čistoj ljudskoj logici, tada Božji žar u nama slabi, postajemo nemoćniji, ali ako prihvaćamo Božju logiku objavljenu u Isusovu križu, tada postajemo dionici njegove pobjedničke moći, ustvrdio je biskup Antun.
U nastavku je podsjetio kako današnje evanđelje ne govori o pet pametnih i pet nepametnih djevica, pet školovanih i neškolovanih, nego o pet mudrih i pet ludih djevica, i kako je naša konačna sudbina po tvrdnji sv. Pavla u današnjem drugom čitanju iz Prve poslanice Korinćanima, neodvojiva od Božje mudrosti križa koja je svijetu ludost. Kazao je vjeroučiteljima kako vjeruje da su se oni svrstali među pet mudrih djevica, u kojima je Bog svojim svjetlom pokrenuo snagu uvjerenja njihove slobode da budu opredijeljeni za njegovu mudrost, upozorivši da je to povezano sa zahtjevnim putom. Osvijetlio je to na životnoj drami sv. Augustina u hodu prema usvajanju Božje mudrosti te je kazao: »Augustinov život bio je parabola strastvene ljubavi, nemir srca, nostalgija, čežnja očitovana u beskrajnom traganju, plodnom po trajnoj molitvi, koja je bila sama njegova egzistencija. Iz nostalgije srca ocrtavaju se potezi nutarnje ljepote: čežnja za istinom i ljubavlju koju Augustin shvaća kao ‘uzdah identiteta’, sličnost Bogu. Augustin stoga otvara Bogu cijeloga sebe: prošlost, sadašnjost, budućnost, svjestan da samo Bog može pobijediti njegove otpore, strahove, sve njegove ljudske slabosti, i utažiti njegovu žeđ. „Za sebe si nas stvorio, Gospodine, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi“, zaključio je Augustin u svojim Ispovijestima nakon dugog traganja. U svjetlu pronađene istine, on jasnije vidi svoj grijeh, shvaća ohole pokušaje vlastitoga „ja“ i nužnost Božjeg milosnog zahvata u njegovo životno stanje. Ali to se zbiva u srcu njegova neprekidna dijaloga s Bogom, Ocem vlastitog buđenja sa dna života na višu razinu postojanja. Otac ga ljubi i Augustinu ništa ne može oteti pouzdanu sigurnost da će Kristova milost pobijediti njegov grijeh. U njem će biti obnovljen „red ljubavi“ i s njime blaženstvo mira i slobode.«
Potom je biskup kazao: »Želio bih Augustinovim komentarom na tvrdnju sv. Ivana „Bog je ljubav“ nasloviti početak nove školske godine koji je pred nama. Između ostalog on piše: »Ne znam kako bi sv. Ivan mogao napraviti uzvišeniju pohvalu o ljubavi nego li riječima: „Bog je ljubav!“ Kratka tvrdnja od samo jedne rečenice, a koliko toga sadrži. Bog je nevidljiv, ne treba ga tražiti očima, nego srcem. Ako želimo vidjeti ovo naše sunce, nastojimo svoje tjelesne oči kojima možemo vidjeti svjetlost osloboditi od svake nesavršenosti. Na isti način, ako želimo vidjeti Boga, očistimo ono oko kojim ga možemo vidjeti. Gdje se nalazi to oko? Poslušaj evanđelje: „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati“! (Mt 5,8).
Želiš li vidjeti Boga, na raspolaganju ti je snažna istina: „Bog je ljubav“! Kakvo lice ima ljubav? Kakav oblik, koju veličinu, kakve noge, kakve ruke? Nitko to ne može reći! No, postoje noge koje vode u Crkvu, ruke koje obdaruju siromašne, oči kojima se prepoznaje onoga koji je u potrebi. Pitaš me: „Na kojem polju trebam vježbati tu ljubav“? Na onom bratske ljubavi. No, mogao bi mi reći: „Nisam nikada vidio Boga“, ali ne možeš mi reći: „Nisam nikada vidio čovjeka“. Ljubi, dakle, brata! Ako ljubiš brata kojeg vidiš, istovremeno ćeš moći vidjeti Boga, jer vidjet ćeš istu ljubav Boga koji prebiva u ljubavi.« (Sv. Augustin, Komentar na Prvu Ivanovu poslanicu IX; VII, 10; r. 7).«
Završavajući homiliju biskup je pozvao vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri: »Poput mudrih djevica iz današnjeg evanđelja upalite svoje svjetiljke srca ljubavlju koja najbolje vidi te zatim pogledajte učenike kojima ste poslani. Vidjet ćete ih dobro i u mraku koronavirusa i drugih pomućenosti sadašnjeg trenutka te znati točno što vam je činiti. Što mrak gušći, neka u vašem srcu, kao u Augustinovu, po vašoj ustrajnoj molitvi, slušanju Božje riječi i primanju svetih sakramenata, napose slavljenju svete euharistije, bude jače svjetlo Onoga koji je ljubav te odvažnom vjerom svjedočite tko ste mu vi i živite u snazi križa, koja je, kako čujemo u današnjem prvom čitanju, posvema obuzela sv. Pavla i postala njegovom sudbinom. Bila vam blagoslovljena, radosna i uspješna školska godina koja uskoro započinje! Uz Božju pomoć!.«
