Časna braćo svećenici,
poštovani redovnici i redovnice,
dragi vjernici!
Čestitam vam Uskrs Velikog jubileja! Ovogodišnja svetkovina Uskrsa popraćena je kod nas novim žalostima i tjeskobama, nedoumicama i strahovima zbog sve većeg osiromašenja, porasta nezaposlenih, potamnjelih izgleda za budućnost mladog naraštaja, razotkrivanja nečasnih djela pojedinih ljudi iz politike i gospodarstva, učestalih javnih razračunavanja, nove ugroženosti dostojanstva i prava prognanika i izbjeglica, izlaganja na stup srama ljudi osumnjičenih za pojedina nedjela. Osjeća se određeno nezadovoljstvo kao stanje duha velikog broja ljudi u našoj zemlji. Kao da se svi zajedno nalazimo u ozračju određenog umiranja i groba.
Uistinu, naše postojanje označeno je trajnim slabostima, poteškoćama i trpljenjima zbog čovjekovih prirodnih ograničenosti i uvjetovanosti. No, stanju izgubljenosti doprinose naše ljudske sebičnosti i zloće, osobito kad one uzmu maha na političkom, gospodarskom i drugim javnim područjima, šireći kulturu smrti. Susrećemo se u svojoj svakodnevici s teškim pitanjem zla i grijeha u našem svijetu, te njihove posljedice nosimo kao osobne i zajedničke drame, koje mogu stvoriti stanja ogorčenosti i besciljnosti.
Slavlje vazmenih blagdana uvodi nas u otajstvo Isusa, Sina Božjega, koji se postavši čovjekom suprotstavio takvom svijetu svojom savršenom vjernošću Ocu, posvemašnjim predanjem i založenošću za čovjeka. Sv. Pavao će jednostavno reći: „On sebe dade za nas“ (Tit 2,14). Položiti sebe za druge oduvijek je bilo najviše što netko može učiniti, najmoćniji put promjene pojedinaca i naroda, osloboditeljsko djelo. Stoga Isusov dragovoljni odlazak u smrt, njegovo tijelo položeno i krv prolivena za sve jest Božji preokret čovjekove smrtne sudbine. To je put kojim je on u snazi Duha prešao iz smrti u život, nadvladao grob i uveo čovjeka u preobraženi svijet. Njegova muka i smrt središnji su događaj povijesti, izvorom velike nade, znakom konačne pobjede života nad svim izgubljenostima. Zahvaljujući djelatnoj snazi njegova Duha, unatoč svojim neuspjesima i razočaranjima, usred svojih umiranja mi ostajemo ljudi neugašene nade u puni život kao konačno Božje djelo.
U toj svijesti vjere upućujem svima vama, braćo i sestre, pozdrav živoga Isusa: „Mir vama“ (Iv 20,19), „ne bojte se!“ (Mt 28,10). Poput Isusovih učenika imajte hrabrosti ući u grob naših sadašnjih nemoći i umiranja te s njima „vidite i povjerujte“ (Iv 20,9). Poslušajte glas anđela u Isusovu grobu i ne tražite živoga među mrtvima (usp. Lk 24,5). Hrabro otkažite svemu onome što vas sapinje u okove sebičnosti i umnaža iskustvo umiranja te u godini Velikog jubileja odvažnije krenite putem predanja i založenosti za druge, putem prijelaza iz smrti u život. Kroz svoje obiteljsko i javno nastojanje oko neprolaznih vrijednosti budite na svim razinama života neumorni svjedoci pobjede dobra nad zlom. Kao vjernici u političkom i gospodarskom djelovanju zauzmite se za socijalnu pravdu, za pravo i dostojanstvo najslabijih.
Neka Kristov glas spasenja i nade ne bude oslabljen ovog trenutka u našoj domovini zbog vašega straha. Unatoč poteškoćama svake vrste ne umorite se u svojim sredinama graditi svijet razumijevanja, međuljudskog poštovanja, promicanja vrijednosti čovjeka, čije je dostojanstvo Isus Krist zauvijek potvrdio svojim uskrsnućem. Sjedinite svoju založenost s Isusovim predanjem i budite svjedoci Živoga „danas i uvijeke“ (usp. Heb 13,8). Neka tom nastojanju daje uvijek novu snagu i uvjerljivost vaše redovito sudjelovanje na nedjeljnim euharistijskim slavljima, neizostavnim trenucima susreta s Uskrslim Gospodinom. Ukazujući se svojim učenicima nakon uskrsnuća sam Isus je pokrenuo njihova okupljanja svakoga osmog dana oko euharistijskog stola čineći ih dionicima svoga preobraženog tijela za nas položena i krvi za nas prolivene. Neka se nitko od vas svojevoljno ne isključi iz tog Isusova djela za osobno i opće dobro u našoj domovini.
Povjeravajući vas radosnoj Majci uskrslog Gospodina na sve vas zazivam blagoslov Trojedinoga Boga Oca i Sina i Duha Svetoga te vas srdačno pozdravljam.
Požega, 27. ožujka 2000.
✠ Antun Škvorčević
požeški biskup
