U Slatinskom Drenovcu, 25. lipnja biskup msgr. Antun Škvorčević predvodio je misno slavlje i blagoslovio novoizgrađenu kosturnicu za posmrtne ostatke oko 500 komunističkih žrtava koje su ondje ubijene. S njim su koncelebrirali arhiđakon Slavonsko podravskog arhiđakonata msgr. Vladimir Škrinjarić, dekani Slatinskog i Našičkog dekanata Mladen Štivin i fra Zoran Bibić, kanonik Nikola Jušić i drugi svećenici Slatinskog i Našičkog dekanata. Slavlju su nazočili saborski zastupnik Josip Đakić, pomoćnici ministra branitelja Nenad Križić i Stjepan Sučić, predsjednik skupštine Virovitičko-podravske županije Miran Janečić, gradonačelnici i načelnici općina te predstavnici javnog života slatinskog i orahovačkog kraja. Pozdravljajući na početku slavlja biskupa Antuna dekan Slatinskog dekanata i voćinski župnik Mladen Štivin je rekao da smo se danas u Dan Gospodnji poput prvih kršćana okupili na grobovima mučenika slatinskog i orahovačkog kraja, među kojima su i četvorica svećenika, kako bismo molili za njih, ali i za njihove progonitelje.
Pozdravljajući nazočne vjernike, koji su se i ove godine u nedjelju nakon svetkovine Presvetog Srca Isusova okupili na ovom teškom, ali časnom mjestu, biskup Antun je podsjetio da je danas posebna prigoda iskazati poštovanje svima onima čije su kosti ovdje pohranjene. Rekao je da se ne želimo spominjati zločina i zločinaca – njih prepuštamo Božjem sudu – nego da svojim prijateljskim, plemenitim, hrvatskim, vjerničkim srcem želimo iskazati poštovanje i zahvalnost svima koji su se žrtvom vlastitog života ugradili u našu hrvatsku slobodu. Ustvrdio je da je spomen na njihovu žrtvu najljepši način slavljenja Dana državnosti, naglasivši da će danas biti blagoslovljena nova kosturnica s posmrtnim ostatcima onih čije su kosti prethodno bile čuvane ispod kripte crkve sv. Spasa, a sad su ovdje pohranjene na dostojno mjesto. Potom je slijedio obred blagoslova kosturnice i položenih kostiju.
Homiliju je biskup započeo primjedbom na jaku kišu koja je padala rekavši da nas Gospodin želi njome podsjetiti na onu nevolju kroz koju su prošli toliki naši ljudi samo zato što su voljeli svoju Domovinu i željeli njezinu slobodu, što su voljeli Boga, Isusa Krista u njegovoj Katoličkoj Crkvi. Ovu žrtvu koju podnosimo na kiši sjedinjujemo s njihovom žrtvom, a onda sve naše hrvatske žrtve u ovoj svetoj misi sjedinjujemo s Isusovom žrtvom, jer on je jedini pobjednik. Potom je protumačio ulomak iz prvog čitanja u kojem prorok Jeremija obznanjuje svoju ispovijest, govoreći kako ne razumije zašto ga njegovi vlastiti sunarodnjaci mrze i progone. Svjestan kako postoji neka tamna strana našega ljudskog postojanja, gdje zlo za nečiji račun neprestano igra neku igru, dok ga drugi progone, mrze i spremaju mu smrt prorok Jeremija se ne boji, već svoju sudbinu povjerava Bogu živome. Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak, u kojem Isus poziva na neustrašivost triput govoreći da se ne bojimo, biskup je ustvrdio kako zadnju riječ neće imati naši progonitelji, nego Bog koji je u Isusu Kristu na križu posvjedočio koliko neizmjerno voli čovjeka. Govoreći o razlozima naših ljudskih strahova, biskup je na primjeru malog djeteta – koje u strahu od svega i svačega zaštitu nalazi u naručju oca i majke – ustvrdio da se i mi u našim hrvatskim strahovima okupljamo na grobnim jamama naših poginulih, žrtvovanih ljudi, da bismo se još jedanput podsjetili kako je Bog na koncu taj koji daje smisao našim žrtvama i našim umiranjima i da bismo mu povjerili sve naše stradalnike. Podsjetio je da je danas iz Slatine donesen u Slatinski Drenovac kip Presvetog Srca Isusova, koji se nekada prije razaranja nalazio ovdje u istoimenoj kapeli pokraj dvorca, rekavši da upravo u tom kipu pronalazimo dragocjeni poticaj da ove hladne kosti zagrijemo toplinom svoga srca, da posvjedočimo žrtvama kako nisu zaboravljene, nego da ih pamtimo i povjeravamo Božanskom Srcu, moćnom ljubavlju koja pobjeđuje smrt. Poželio je nazočnima da ova sveta misu bude njihov plemeniti čin kojim svjedoče da poginule i ubijene pamte srcem koje je slobodno i ne mrzi, koje prepoznaje vrijednost mučeništva mnogih naših ljudi. Homiliju je završio molitvom da Gospodin Isus, koji je umro za nas, sve slatinsko drenovačke žrtve zagrli svojom ljubavlju za svu vječnost, a nas žive trajno podržava u plemenitom nastojanju da im iskazujemo blizinu na najljepši molitveni način.
Na svršetku misnog slavlja biskup je nazočnima čestitao Dan hrvatske državnosti, pohvalivši njihovu ustrajnost da unatoč kiši ostanu do kraja na ovom molitvenom slavlju za naše ubijene i poginule. Rekao je da smo njihove kosti položili u novu grobnicu a njihove živote i sudbine u onu Božju ljubav koja je vjerna čovjeku do kraja.
