Na mjesnom groblju u rodnoj župi Dekanovec, 9. rujna sahranjen je Stjepan Biber, umirovljeni svećenika Požeške biskupije. Sprovodne obrede predvodio je generalni vikar Josip Krpeljević uz sudjelovanje četrdesetak svećenika Požeške i Varaždinske biskupije.
Na početku obreda Ivica Žuljević, prepošt požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra i ravnatelj Svećeničkog doma u Požegi, pročitao je sažalnicu koju je biskup Antun uputio pokojnikovu bratu Miji: »Poštovani Gospodine Mijo! Nakon nedavnog preminuća Vaše majke Franciske, smrt je iznenada pohodila u Svećeničkom domu u Požegi i Vašeg brata svećenika Stjepana Bibera i preselila ga iz ovoga svijeta u vječnost. Želio bih na zemaljskom oproštaju s njime izraziti svoje duboko kršćansko suosjećanje Vama i drugim članovima Vaše obitelji: šogorici Ljubi, nećaku Mladenu, rodbini i prijateljima, svima koji za njim tuguju. Tijekom svoga desetogodišnjeg boravka i liječenja u Svećeničkom domu u Požegi Vaš brat Stjepan bio je poseban član njegove zajednice koja zajedno s Vama i svim svećenicima Požeške biskupije dijeli tugu rastanka s njime, kao i vjernici župa u kojima je službovao: Župe sv. Ilije 
Proroka u Gradini, Župe sv. Josipa u Lipovljanima, te Župe sv. Nikole Biskupa u Međuriću. Dok zahvaljujemo Bogu za dar života i svećeništva Stjepana Bibera, pobožno se pridružujemo njegovoj molitvi koju je napisao u vlastitoj Oporuci: „Molim Boga za oproštenje grijeha i neka mi bude blag i milosrdan sudac za moje slabosti i grijehe, te mi podari vječni život po svome Sinu a mojem Otkupitelju Isusu Kristu!“ U ime svećenika Stjepana zahvaljujem svima koji su mu tijekom zemaljskog života bili dobri, napose djelatnicima Svećeničkog doma u Požegi na čelu s ravnateljem i časnim sestrama, služeći mu sve do smrti svojom pažnjom i pomoću u potrebama. U nadi vječnog života polažemo tijelo preminulog svećenika Stjepana u grob pokraj oca i majke, a dušu povjeravamo Onome koji je za nas umro i uskrsnuo, moleći Ga da njegovim najbližima i svima tugujućima ispuni srca svojom utjehom.«
Nakon naviještene Božje riječi župnik Župe Svih Svetih u Dekanovcu Ivan Mikulan u oproštajnoj riječi podsjetio je na važnije podatke iz života i svećeničkog djelovanja Stjepana Bibera, naglasivši kako je tijekom cijeloga svoga života rado dolazio u rodnu župu i pri tom redovito pohađao njezine župnike, iskazujući zanimanje za ono što se u njoj događalo. Nad njegovim pak otvorenim grobom riječi oproštaja i zahvalnosti u ime generacije svećenika koji su zajedno s njime zaređeni, izrekao je Nikola Jušić, kanonik požeškoga Stolnog kaptola i župnik Župe Bl. Ivana Merza u Slatini. Kazao je kako je Gospodin Isus, kao nekoć svoje učenike na obalama Genezaretskog Jezera u Galileji, i u ovom međimurskom kraju pozvao Stjepana da ide za njim, a on mu se velikodušno odazvao. Prisjetio se zajednički proživljenih dana s njime: od stupanja u Dječačko sjemeništu u Zagrebu do svećeničkog ređenja u zagrebačkoj katedrali; kao i Stjepanova svećeničkog djelovanja u župama Zagrebačke nadbiskupije i Požeške biskupije: od Stenjevca, Šišinca, Farkašića, Velike Gorice, do Gradine, Lipovljana i Međurića. Poželio je preminulom bratu svećeniku da Gospodinu Isusu, kojemu je kao svećenik za života služio, neprestano izgovara riječi: »Gospodine, ti sve znaš! Ti znaš da te ljubim!« i da zavrijedi čuti Isusove riječi: »Uđi u radost Gospodara svojega!«
Na završetku sprovodnih obreda svećenici i vjernici očitovali su svoju vjeru i nadu u uskrsnuće pjesmom »Kraljice neba, raduj se«. Potom su se uputili u obližnju župnu crkvu Svih Svetih gdje je za svećenika Stjepana služena sveta misa zadušnica, koju je predvodio kanonik Nikola Jušić.
Vlč. Stjepan Biber rođen je 25. siječnja 1953. u Novakovcu, župa Dekanovec od oca Franje i majke Franciske r. Sovar. Kršten je 26. siječnja 1953. u župnoj crkvi Svih Svetih u 
Dekanovcu. Osnovnu školu polazio je u Novakovcu i Podturnu. Nakon završene osnovne škole stupio je u Međubiskupijsko sjemenište na Šalati u Zagrebu i upisao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Maturirao je 1973. te je služio jednogodišnji vojni rok u Osijeku. Ušao je 1973. u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu i upisao studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao 1979. Za đakona ga je zaredio nadbiskup Franjo Kuharić u zagrebačkoj katedrali, 12. ožujka 1972., a za prezbitera, 24. lipnja 1979. Iste godine povjerena mu je služba župnog vikara u Župi Uznesenja BDM u Stenjevcu. Godine 1982. imenovan je upraviteljem Župe sv. Marte u Šišincu i privremenim upraviteljem Župe Pohoda BDM u Starom Farkašiću, da bi 1986. bio imenovan upraviteljem župe Ranjenog Isusa u Velikoj Gorici – Pleso. Zatim je 1994. imenovan župnikom Župe sv. Ilije Proroka u Gradini a 2001. župnikom Župe sv. Josipa u Lipovljanima te 2008. Župe sv. Nikole Biskupa u Međuriću. Zbog zdravstvenih razloga razriješen je župničke službe u Međuriću 2010. i umirovljen te je otada do iznenadne smrti živio u Svećeničkom domu u Požegi.
