Na svetkovinu Gospodnjega Tijela i Krvi – Tijelovo, 15. lipnja biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali svečano euharistijsko slavlje na kojem su sudjelovali svećenici iz biskupijskih središnjih ustanova na čelu s generalnim vikarom Josipom Krpeljevićem, članovi Stolnog kaptola predvođeni prepoštom Ivicom Žuljevićem te svećenici iz župa Požeškog dekanata na čelu s dekanom Jozom Jurićem.
Bilo je to ujedno slavlje euharistijske postaje vjernika Požeškog dekanata u pripravi za Treći euharistijski kongres Požeške biskupije te su se na njemu okupili brojni vjernici iz Požege i okolice, među kojima ministranti, lektori, pjevači, djeca i mladi, napose iz požeških katoličkih škola, članovi crkvenih i građanskih udruga. Sve ih je na početku slavlja pozdravio biskup Antun, podsjetivši na otajstvo Tijela i Krvi Gospodnje koje slavimo, i po kojima u svetoj euharistiji postajemo jedno tijelo, očitujemo se kao njegova Crkva. Kazao je da to želimo i danas ostvariti po euharistiji u pripravi za Kongres na kojem ćemo se očitovati kao požeška mjesna Crkva o 20. obljetnici njezina utemeljenja.
U homiliji biskup je kazao kako nas današnja sveta čitanja snažno uvode u otajstvo koje slavimo. Sva tri govore o blagovanju kroz koje se ostvaruje život. Pisac Knjige Ponovljenog zakona u prvom čitanju traži od Židova da trajno pamte blagovanje u pustinji kad su izlazili iz egipatskog ropstva. Naime, pustinja je beživotno mjesto koje potiče čovjeka da se bavi bitnim kako bi preživio. Za Židove je to bila Božja riječ koja ih je pokretala i vodila te voda i mana kojom su se hranili. Život u pustinji bio je jednostavno Božji dar. Biskup je potom kazao kako nas sv. Pavao u drugom čitanju iz Prve poslanice Korinćanima podsjeća da nam je Isus za smrt kao svojevrsno najteže pustinjsko stanje našeg postojanja na posljednjoj večeri prije nego će predati sebe za nas ostavio jamstvo svoje Riječi da je trajno s nama, davši nam za hranu svoje tijelo i za piće svoju krv, obvezavši nas da ih blagujemo njemu na spomen. Tako je započelo ono, što i danas slavimo, kazao je biskup.
Blagovanje euharistijskog kruha i piće kaleža označuje ono što po tom otajstvu postajemo. Naime, mi smo danas na ovom slavlju brojčano mnogi, jedni pokraj drugih, dionici izvanjske okupljenosti, grad Požega i okolica fizički na jednom mjestu. Ali kad na Isusov nalog uzmemo kruh i vino u ruke te ih oslovimo njegovim riječima, oni bivaju zahvaćeni njegovim moćnim Duhom koji ih pretvara u tijelo i krv njegovo za nas, postajemo dionici njegove pobjede nad smrću, i međusobno povezani u jedno tijelo snagom njegova „za nas”, pretvoreni u zajedništvo živog organizma koji se zove Crkva. Kao što se kruh blagovanjem stapa u jedno s našim bićem, tako svaki vjernik kad blaguje Isusovo euharistijsko tijelo postaje jedno s njime i svima drugima koji su ga blagovali, ostvarujući zajedništvo kojem je ime Crkva.
Biskup je istaknuo kako je Isusu u današnjem evanđelju silno stalo do toga da se u nama ostvari život vječni a to je moguće ako po euharistiji postanemo jedno s njime, on u nama i mi u njemu te se već ovdje u Crkvi ostvaruje zajedništvo kojemu je cilj vječno zajedništvo s Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Današnja svetkovina, kazao je biskup, snažno nas podsjeća tko postajemo kad u svojim župama kao središtu njihova života slavimo svetu misu, postajemo dioničari zajedništva svoje mjesne Crkve koju predvodi biskup i po njoj opće Crkve kojoj je na čelu nasljednik svetoga Petra. Potaknuo je sve slavljenike u Katedrali i izvan nje da se obnove u toj svijesti vjere te da je u procesiji nakon ovog slavlja javno posvjedoče, iskazujući poštovanje i zahvalnost Isusu Kristu nazočnom u Presvetom Sakramentu.
Nakon popričesne molitve središtem Požege razvila se veličanstvena procesija, čija su ljepota bili brojni vjernici različitih slojeva, ministranti, djeca iz dječjih vrtića – odjevena u narodne nošnje – do mladih iz katoličkih škola, obitelji i starijih, među njima i župan Alojz Tomašević te gradonačelnik Darko Puljašić, stopljenih u jedno pobožno požeško srce. Na središnjem trgu ispred zgrade biskupijskog sjedišta održana je postajna pobožnost, blagoslovljeni vjernici i grad. Procesija je nastavila svoj hod prema franjevačkoj crkvi Duha Svetoga gdje je održan završni čin klanjanja i molitva za Treći biskupijski euharistijski kongres te uzdignuta hvala Bogu za tako veliki dar od kojeg Crkva živi i ostvaruje se. 
Biskup je svima nazočnima izrazio zahvalnost što su svojom sabranošću, molitvom i pjesmom posvjedočili svoju pripadnost Isusu Kristu u svojoj župi, dekanatu i Biskupiji. Rekao je da će to raspoloženje vjere njihovim sudjelovanjem na Euharistijskom kongresu idućega 24. rujna biti na poseban način ugrađeno u zajedništvo naše mjesne Crkve.
