Na Papinskom sveučilištu Svetoga Križa u Rimu, Želimir Žuljević, svećenik Požeške biskupije, obranio je 14. lipnja 2017. godine doktorsku disertaciju iz kanonskog prava pod naslovom L’accompagnamento pastorale dei fedeli in situazioni di manifesta indisposizione morale. Profili giuridici e pastorali (Pastoralna pratnja vjernika koji se nalaze u situacijama očite moralne neraspoloživosti. Pravni i pastoralni profili).
Doktorska disertacija pisana je pod vodstvom mentora Antonia S. Sanchez-Gil, profesora sakramentalnog prava, a čine ju četiri poglavlja povezana u cjelinu.
Navedenom disertacijom htio se prikazati terminološki razvoj kroz povijest kanonskih kategorija vjernika smatranih javnim grešnicima te odnos Crkve prema istima, odnosno njihov vjerski i sakramentalni život. Tema disertacije je vrlo zanimljiva i aktualna jer se u njoj govori o neredovitim, ili takozvanim neregularnim situacijama u kojima se mogu naći i koje već žive mnogi vjernici, uključujući i razvedene te ponovno civilno vjenčane vjernike koji bi željeli imati pristup sakramentima, a to im trenutno onemogućuje objektivna situacija u kojoj se nalaze, koja je u suprotnosti s evanđeoskim naukom. Uz naglasak kako se već duže vremena osjeća nužna promjena pristupa vjernicima koji se nalaze u navedenoj i sličnim situacijama, odnosno kako je bitno učiniti korak naprijed te umjesto negativnog pristupa koji u sebi sadrži samo zabrane okrenuti se novom, pozitivnom pristupu te isticati ono što određeni vjernik, nalazeći se u situaciji koja nije u skladu s evanđeoskim naukom, može i treba činiti kako bi se još više približio Bogu i sudjelovao u životu Crkve na način koji mu to objektivna situacija u kojoj se trenutno nalazi dopušta. Svrha takvog pastoralnog pristupa je, pridržavajući se uvijek kanonskih normi i nauke Crkve, znati i htjeti razlučivati dobro svaku pojedinačnu situaciju te pastoralno i osobno pratiti vjernike na njihovom putu ka obraćenju i rješavanju poteškoća koje ih priječe da u potpunosti žive sakramentali život.
Želimir Žuljević rođen je 1982. godine u Požegi, a odrastao u župi Sv. Kuzme i Damjana u Kuzmici. Po završetku osnovne škole odlazi u Međubiskupijsko sjemenište na Šalatu u Zagrebu, gdje je 2000. godine maturirao u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji te započeo studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Isti je završio 2005. godine na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Za svećenika je zaređen 2006. godine te je vršio službu župnog vikara u župi Sv. Leopolda Mandića u Požegi i bio odgajatelj u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati. Godine 2008. upisuje postdiplomski studij kanonskog prava na Papinskom sveučilištu Svetoga Križa u Rimu, a 2011. godine stekao je akademski stupanj magistra znanosti te upisao doktorat. Godine 2012. vraća se u Požešku biskupiju kako bi vršio povjerene mu službe: predstojnik Ureda za crkveno-pravna pitanja Požeške biskupije, voditelj podružnice Međubiskupijskog suda prvoga stupnja u Đakovu i sudac na istome sudu te ravnatelj Katoličke osnovne škole u Požegi. Za vrijeme svoga školovanja u Rimu boravio je u Papinskom zavodu Germanicum et Hungaricum te Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima.
