Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je u predvečerje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, 14. kolovoza marijansko svetište Kloštar kod Slavonskog Kobaša, i ondje na prostoru ispred crkve predvodio svečano euharistijsko slavlje.
Pozdravljajući na početku brojne hodočasnike iz posavskog dijela Požeške biskupije i slavonsko-brodskog kraja biskup je rekao da je osjetio kako je već u njihovu pokliku »Blažena ti što povjerova«, što su ga pjevali u zajedničkom pozdravu upućenom Gospi kloštarskoj, progovorilo njihovo hodočasničko srce koje večeras na vjekovnom tragu naših otaca i majki po Marijinu zagovoru želi biti zahvaćeno snagom Isusove pobjede nad smrću, i posvjedočiti da njihova sudbina nisu nevolje, bolesti i siromaštvo, nego ona punina života koju Bog ostvaruje u njihovu biću, a u koju je uznesena Marija. 
Potaknuo ih je da joj večeras povjere sve svoje osobne, obiteljske i hrvatske nevolje, da ih ona povjeri svome Sinu Isusu Kristu i njegovoj pobjedi nad smrću, čijim je dionikom postala u svom uznesenju na nebo. Pozvao ih da se sjete svih naših poginulih branitelja i civila u ratu i svih drugih pokojnih, i onih na čijim grobovima ovdje stoje. Na poseban način je pozdravio novoimenovanog župnika slavonskokobaške župe i voditelja kloštarskog svetišta Gorana Kovačevića, dosadašnjeg župnika u Davoru, kao i trojicu novih župnika u još tri župe Novokapelačkog dekanata: u Starom Petrovom Selu, Brodskom Stupniku i Lužanima, preporučivši njih i sve druge svećenike naše Biskupije u molitve.
U homiliji biskup Antun je rekao da nam svetkovina uznesenja Marijina na nebo stavlja pred oči Mariju, ženu koja je uspjela ostvariti vrhunac ljudskog postojanja i doći do one razine na kojoj je njezin proslavljeni uskrsli Sin Isus, pobjednik nad smrću. Kazao je kako je s tom svetkovinom povezano izazovno pitanje: po kojem konceptu nastojimo danas u Hrvatskoj ostvarivati čovjeka i kojim putem želimo postati veliki ljudi, stići do punine života, do smisla. Spomenuo je nazočnima da u njihov nacrt života zacijelo pripada sve ono što je Bog za njih predvidio kad ih je stvorio. U taj Božji nacrt, nastavio je biskup, upisana je i potreba da si kroz gospodarsku djelatnost priskrbimo svagdanji kruh i što bolji materijalni standard. Ustvrdio je kako je naše tijelo dragocjeno jer ga je Bog stvorio, i zato ga moramo poštivati, njegovati i hraniti, ali da ne smijemo sebe svesti isključivo na tu razinu postojanja, jer je svaki od nas jedinstvena i neponovljiva osoba, neuhvatljiva dubina, otvorenost za neizmjerno i vječno, mi smo duhovna bića, i na razini naše slobode određuje se naša sudbina.
Naglasio je da naša tjelesnost treba biti u službi jedinstvenosti i neponovljivosti osobe, kojoj je Bog naumio dodijeliti vječnu proslavu kao Mariji. Jesmo li se možda zanemarili u dimenzijama našega duhovnog bića, što zapravo danas u našem osobnom, obiteljskom i javnom životu znače stvarnosti kao što je srce i savjest, upitao je biskup hodočasnike. Podsjetio ih je da je savjest naše duhovno osjetilo, koje je u nas utisnuo Bog, kako bi nas osposobio da razlikujemo zlo od dobra, da se u svojoj slobodi opredijelimo za čestitost kao put u sretnu vječnost. Pozvao je nazočne da svakoga dana osluškuju svoju dobro oblikovanu savjest, kojoj nije mjerilo ono što drugi govore i rade, nego ono što Bog kroz taj svoj glas od njih traži.
Istaknuo je da nam Marija pruža primjer velike nutarnje osjetljivosti za Boga i slobode koja se opredjeljuje biti suradnikom na ostvarivanju njegovih nauma. U sabranosti svoga srca čula je i razumjela da Bog od nje očekuje da bude suradnica Božja u najvećem svemirskom događaju utjelovljenja Druge božanske osobe, koja je preuzela ljudsko smrtno tijelo kako bi pobijedila njegovu ranjenost zlom i smrću. Biskup je spomenuo kako su Mariji prethodili brojni ljudi u povijesti staroga svijeta velike osjetljivosti za Boga, među kojima je bio i kralj David, kako nam svjedoči današnje prvo čitanje iz Prve knjige Ljetopisa. On je shvatio da će se, ako Bog bude prisutan u podanicima, koji nastoje živjeti po njegovu konceptu, u njegovu kraljevstvu izgrađivati Božji svijet u kojem ljudi neće biti izgubljena bića, nego uspostavljena u dostojanstvo, usmjerena k vječnoj slavi. Biskup je pozvao hodočasnike da se ni od koga ne daju pokolebati ili zavesti da svoj život grade po nekim kratkoročnim ljudskim konceptima koji im se nameću putem suvremenih medija, nego po Božjem naumu, zapisanom u Svetom Pismu, a vrhunac ostvarenja mu je Isus Krist i njegova ljubav kojom je pobijedio smrt. Budu li svakodnevno uzimali u ruke i čitali Sveto Pismo, otkrivali u njem Božje naume i slijedili ih, kazao je, da će se i u njihovu životu ostvarivati ono blaženstvo koje je Isus u današnjem evanđeoskom ulomku obećao onima koji Riječ Božju slušaju i po njoj žive, među kojima je prva Marija. Ali, dodao je, Marija jest blažena i zbog toga što je, po riječi žene iz današnjeg evanđelja, u svojoj utrobi nosila Sina vječnoga Oca te da joj i mi postajemo slični, bogonosci, kad slavimo svetu misu i u svetoj pričesti na sakramentalan način primamo njegovo žrtvovano i proslavljeno tijelo, koje je Marija, začela po Duhu svetom i rodila u Betlehemskoj štalici. Tu istinu, nastavio je biskup, želimo si na osobit način posvijestiti slavljem Biskupijskog euharistijskog kongresa idućega 24. rujna u Požegi o dvadesetoj obljetnici postojanja naše Požeške biskupije, i na taj način očitovati sebi i svijetu koliko je Isus Krist moćan kad u svetoj pričesti uđe u nas, i kad po djelu njegova tijela položenog i krvi prolivene postanemo dionicima njegove pobjede nad smrću. Pozvao je nazočne da se ove jubilejske godine oduševe Božjim konceptom o čovjeku, koji je Marijinom suradnjom ostvaren u Isusu Kristu, i da zamole Mariju da ih pouči kako da se večeras obnove u toj Božjoj istini o njima, da se u vjeri još snažnije Bogu otvore i dopuste mu da i u njima ostvari ono što je izveo u Mariji, da njihovu raspadljivost obuče u neraspadljivost, kako veli apostol Pavao u ulomku drugog čitanja. Također ih je pozvao na molitvu da u našem osobnom, obiteljskom i javnom životu ne prevlada sebičnost pojedinca ili interesnih skupina. Zamolio je na kraju Isusovu Majku da svojim zagovorom prati sve hodočasnike, naše obitelji i našu domovinu, da opredijeljeni za život po Božjem naumu u Isusu Kristu budu sretni i blagoslovljeni.
Nakon popričesne molitve uslijedila je procesija sa zavjetnom slikom Gospe kloštarske, popraćena pjesmom i upaljenim svijećama u rukama, na čijem je završetku biskup Antun predvodio čin predanja Blaženoj Djevici Mariji. Potom je biskup izložio Presveti Oltarski Sakrament pred kojim su hodočasnici izmolili molitvu Trećega euharistijskog kongresa Požeške biskupije, prenio Otajstvo na glavni oltar u crkvi gdje je nastavljeno molitveno bdijenje sve do ponoći.
