U nedjelju, 25. listopada požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu sv. Marka Evanđelista u Našicama te u filijali Vukojevci predvodio euharistijsko slavlje o 200. obljetnici izgradnje i blagoslova tamošnje crkve Rana sv. Franje.
U homiliji biskup je rekao da je došao na ovo slavlje provjeriti jesu li se Vukojevčani dovoljno zarazili, ne koronavirusom kako bi stekli kolektivni imunitet, nego ljepotom, dobrotom, snagom Isusove ljubavi i njegovom pobjedom nad smrću u slavlju svete mise, kojom je sv. Pavao zarazio stanovnike Soluna, kako im piše u drugom današnjem čitanju iz Prve poslanice Solunjanima. To nije bila zaraza bolesti, nego zaraza zdravlja i Božjeg spasenja, koja se iz Soluna proširila u druge grčke pokrajine i gradove, a i šire, ustvrdio je biskup. Podsjetio ih je da su se prije dva stoljeća i njihovi predci zarazili evanđeljem i svetom vjerom, Božjom riječju i milošću, koja ih je uvjerila koliko je važno pripadati Bogu u Crkvi njegova Sina Isusa Krista, te su oni vjerno i ponosno tu pripadnost prenosili novim naraštajima. Upitavši sudionike slavlja hoće li se u Vukojevcima i dalje po služenju Crkve širiti ta Božja zaraza dobrote i ljubavi ili će se ona zaustaviti i ustupiti mjesto zarazi zla, biskup ih je pozvao da potaknuti primjerom žrtve i vjernosti svojih predaka ne dopuste zarazi zla da pretekne i preotme Božje milosno djelovanje među njima, a oni postanu žrtve zla i gubitnici. Također ih je pozvao da svoj ponos na vjeru koju su baštinili od svojih predaka očituju redovitim i radosnim sudjelovanjem na nedjeljnoj svetoj misi u svim životnim okolnostima i nevoljama, pa i sada kad im prijeti opasnost od zaraze koronavirusom, uz poduzimanje svih mjera zaštite. »Doći na svetu misu i primiti svetu pričest znači postati dionikom Isusova djela spasenja, njegove snage s križa jače od smrti. Tjelesno se čuvati i obraniti od zaraze moguće je samo do groba, jer svi ćemo na koncu umrijeti. Ali ako zbog toga prepustimo dušu da izgubljeno plače u nama, značilo bi to da ne vodimo dovoljno brige o sebi samima«, ustvrdio je biskup. Napomenuvši kako je Isus u današnjem evanđelju posebno zauzet za nas i za naš odnos s Bogom, i da nas zato poziva da Boga uvijek stavljamo na prvo mjesto u svom životu a bližnjega odmah do njega, biskup je naglasio kako je ljubav prema Bogu i bližnjemu oduvijek i zauvijek točno poslagana životna ljestvica vrijednosti, i da nema boljeg i sigurnijeg mjerila od njegove zapovijedi ljubavi. Kazao je kako je proslava spomenute obljetnice njihove crkve prigoda da se svatko od njih osobno i svi zajedno učvrste u svom opredjeljenju za Boga, da Boga cjelovitije uzljube, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, i na taj način uzvrate za njegovu neizmjernu ljubav koju im je očitovao u svom Sinu Isusu Kristu, u njegovoj žrtvi za nas na križu.
Znak i potvrda da uistinu ljubimo Boga jest naša ljubav prema bližnjemu, ustvrdio je biskup, pozivajući se na riječi sv. Ivana apostola da ne možemo govoriti da ljubimo Boga, koga ne vidimo, ako ne ljubimo bližnjega, koga vidimo. Još je kazao kako nam je Bog u Isusu Kristu postao ne neki naš bližnji, nego najbliži, zato što je iz ljubavi bio spreman ne samo s nama živjeti, nego s nama trpjeti i za nas život svoj položiti. Upozorio je sudionike slavlja na zamke Zloga, koji nas želi zarobiti u našu sebičnost, uvjeravajući nas da je nemoguće živjeti za drugoga, te je poručio nazočnima da će tim zamkama najbolje umaći prestankom spletkarenja jednih protiv drugih, te spremnošću na praštanje i pomirenje jednih s drugima u svojim obiteljima i šire u društvu. Podsjetio ih je da ih u plemenitom nastojanju najdublje povezanosti s Bogom i ljubavi prema bližnjemu pomaže Crkva, te njihova pripadnost Crkvi nije tek neki sporedni dodatak u njihovu životu, nego njihovo temeljno životno opredjeljenje i sudbina, koja ima značenje ne samo za ovozemaljski život, nego i za vječnost.
Na temelju ulomka prvog čitanja iz Knjige izlaska, u kojem sveti pisac opisuje teško socijalno stanje svoga naroda i nepravdu koju zbog neosjetljivosti moćnijih i bogatijih trpe oni najslabiji i najranjiviji članovi kao što su pridošlice, udovice i siročad, a koje Bog u svom milosrđu uzima u svoju zaštitu, biskup je pozvao sudionike slavlja da jedni drugima u obitelji, društvu i državi nastoje pristupati onako kako nama pristupa milosrdni Bog, i da u razvijanju međuljudskih odnosa u Hrvatskoj budu Božji suradnici, te na taj način doprinesu izgradnji njegove civilizacije ljubavi, kako je volio govoriti sv. Ivan Pavao II. Naglašavajući da ljubav treba biti stil kršćaninova života, biskup je naveo riječi sv. Augustina: »Premalo te ljubi, Bože, onaj koji uz tebe ljubi nešto što ne ljubi zbog tebe. U mjeri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja ljepota, jer ljubav je ljepota duše. Tko sâm ne gori ljubavlju, ne može ljubavlju zapaliti drugoga. Ako šutiš, šuti iz ljubavi; ako govoriš, govori iz ljubavi; ako opominješ, opominji iz ljubavi; ako opraštaš, opraštaj iz ljubavi.« Pozvao je Vukojevčane da za svoje životno pravilo usvoje Isusovo zlatno evanđeosko pravilo, i da se ravnajući po njemu svi oni još mnogo godina u ovoj crkvi pozlaćuju u svojim srcima i dušama, te da po zagovoru sv. Franje budu zaraženi Božjom istinom i ljubavlju, kako bi i druge oduševljavali svojom vjerom, nadom i ljubavlju.
