Na svetkovinu Svih Svetih, 1. studenog požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je središnje euharistijsko slavlje na požeškom groblju Sv. Ilije u zajedništvu sa svećenicima iz požeških župa i iz središnjih biskupijskih ustanova. Pozdravljajući sudionike slavlja, biskup je podsjetio da svetkovina Svih Svetih upravlja naš pogled prema onoj obali našeg postojanja kojoj pripadamo po našem pozivu i po Božjem djelu ostvarenom za nas u Isusu Kristu. Kazao je da se zajedno s njima raduje što naš životni put nije prepušten nama samima, jer s nama je u hodu onaj Bog koji je u Isusu Krstu na sebe preuzeo svu našu muku, nevolju, prolaznost i u konačnici smrt, da bi nas uveo u puninu svog zajedništva u vječnosti. Podsjetivši na trenutne okolnosti opasnosti od zaraze koje od nas traže održavanje međusobne razdaljine, naglasio je kako nas ovo slavlje potiče da budemo što bliže Bogu, svjesni kako nam je u sadašnjem stanju osobito potrebna njegova pomoć, i ujedno nam pruža prigodu da našim preminulima posvjedočimo – ne daljinu – nego blizinu svoga srca sabrana u molitvi.
Biskup je započeo homiliju spomenuvši kako mu je nedavno jedan prijatelj e-mailom 
poslao određene tekstove o svetkovini Svih Svetih pod naslovom „Svi Sve“, gdje su očito u riječi sveti nestala dva posljednja slova. Ustvrdio je kako mu je navedena pogreška dala povoda da pod posebnim vidikom razmišlja o svetima. Istaknuo je da Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku neka stanja našeg ljudskog života – siromaštvo, žalost, nepravdu, progonstvo i slične nevolje – koja mi smatramo nesretnima, naziva blaženima. Kazao je da nas je Gospodin time htio podsjetiti kako se u negativnostima našeg postojanja kriju neke dimenzije nama neuhvatljive a Bogu važne, te on voli ono što mi nastojimo izbjeći. To su životne nedorečenosti i praznine, stanja otvorenosti koja traže nekoga tko je moćan dovršiti ih i ispuniti. Svjedoci smo da su politička, vojna, gospodarska i druga ljudska nastojanja u odnosu prema siromašnima, žalosnima, obespravljenima, progonjenima nezainteresirana jer ne doprinose njihovu uspjehu te ona zato s takvima niti ne računaju. Međutim, Bog upravo s takvima računa, ustvrdio je biskup. Razlog tome je što spomenute kategorije ljudi imaju veliku osjetljivost duha za ono što u njima još nije dovršeno i ostvareno, te se otvaraju Bogu da on u njima djeluje i na svoj ih božanski način usavrši. Bogu, naime, nije svejedno što smo nedovršena, prolazna i smrtna bića, te nam je u Isusu Kristu posvjedočio koliko mu je stalo do toga da nas privede k punini našeg postojanja, naglasio je biskup.
O toj punini govori nam sv. Ivan u ulomku prvog čitanja iz Knjige otkrivenja. Promatrajući svijet iz stanja Božje dovršenosti povijesti, u neizmjernom mnoštvu okupljenu oko žrtvovanog Jaganjca, sveti pisac nam prikazuje da je Isus Kristu premostio svu našu ljudsku nedovršenost, prazninu, a najveća je među njima smrt. Bog nas ni u jednom stanju naše ljudske nedovršenosti, udaljenosti i priznane nije prepustio nama samima da u njima propadnemo, nego je u Sinu svome Isusu Kristu ušao u njih i po svojoj ljubavi preobrazio ih u stanja u kojima je ostvareno njegovo božansko „sve“, punina njegove prisutnosti, ustvrdio je biskup. Naglasio je da su sveci u svojim prolaznim i nedorečenim životima otvarali prostore Božjoj prisutnosti i punini, te nisu ostali zarobljeni u svoju ljudsku nemoć, nego su postali bića u kojima je Bog u svojoj moćnoj ljubavi ostvario sve ono što je s njima naumio. Oni su svjedoci i djelo Kristove moćne ljubavi s križa, koja u nama popunjava sve razdaljine između nas i života, i koja nas tako duboko sjedinjuje s Bogom da postajemo dionicima samoga njegova božanskog života. Biskup je kazao kako se nalazimo pred velikim izazovom hoće li to Božje „sve“ doprijeti do našega „malo“, a napose do naše praznine koja se zove smrt, ili ćemo ostati nedovršena bića.
Poručio je sudionicima slavlja da su se okupili na groblju kako bi se podsjetili da je i 
svakome od njih u Isusu Kristu otvorena najveća šansa, biti dionikom pobjede života nad smrću te da bi molitvom na grobovima svojih preminulih Isusovom blizinom premostili razdaljinu između njih i pokojnika. Pozvao ih je neka se obnove u vjeri da je Isus Krist moćan u nama i u našim preminulima ostvariti ono što je Božja svemoćna ljubav za nas oduvijek naumila, a sv. Ivan prikazao u veličanstvenoj slici neizmjernog mnoštva sjedinjena s Bogom krvlju Jaganjčevom, da Bog bude »sve u svima“, kako veli apostol Pavao. Ustvrdio je da je Bog kao naše „sve“ za kojim čeznemo cijelim svojim bićem jedina istinska nada u suvremenoj civilizaciji, koja mnogo obećava a malo može ostvariti, ostajući među ostalim nemoćna i pred trenutačnom opasnošću koronavirusa, a u konačnici pred smrću.
Na svršetku svete mise biskup je spomenuo da najljepše što možemo učiniti za naše preminule, napose na sutrašnji dan Spomena svih vjernih mrtvih jest pomoliti se za njih Bogu da Isusova snaga kojom je on pobijedio smrt bude i njihova pobjeda. Zajedno sa svim sudionicima slavlja izmolio je molitvu odrješenja za pokojne i blagoslovio grobove, a sudionici slavlja očitovali su svoju nadu u uskrsnuće pjevajući na kraju »Kraljice neba, raduj se«. Zahvalivši im za molitvu kojom su obradovali našu preminulu braću i sestre, na sve njih zazvao je Božji blagoslov.
