U nedjelju, 8. studenog požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Sv. Nikole Biskupa u Pleternici i krstio dječaka Natanaela, šesto dijete Alena i Melite Barić. Pored toga krstio je i djevojčice Marielu, treće dijete Miroslava i Emice Šugić, Nikolinu, drugo dijete Maria i Marine Beganić, te dječaka Niku, drugo dijete Denisa i Marinele Vinklarek.
Započinjući homiliju biskup je istaknuo kako je Isus koristio svaku priliku da bi ljude uveo u Božje istine o životu. Ovoga puta to su bili obični svatovi, kako čujemo u evanđeoskoj prispodobi o deset djevica, od kojih je pet bilo mudrih, a pet ludih. Napomenuo je kako je u Isusovo vrijeme u Palestini bio običaj da su zaručnici za svadbu dolazili u domove svojih zaručnica obaviti zadnje razgovore o vjenčanju. Zaručničine prijateljice čekale su njegov dolazak, i onda bi sve zajedno s upaljenim svjetiljkama u svadbenoj povorci išle u zaručnikov dom na svadbenu gozbu. Međutim, dogodilo se da je zaručnik okasnio, i da je u međuvremenu nekim djevicama ponestalo ulja u svjetiljkama. Kad je pak zaručnik konačno došao one se nisu mogle uključiti u svadbenu povorku, te došavši naknadno pred svadbenu dvoranu, naišle su na zatvorena vrata. Za razliku od naših ljudskih kriterija po kojima ljude proglašavamo pametnima ili nepametnima, školovanima ili neškolovanima, Isus nam u današnjem evanđelju progovara o mudrom ili ludom čovjeku. Starozavjetni mudrac pak u ulomku prvog čitanja uvjerava nas da je mudar čovjek onaj koji je budan, ne samo svojom pameću, nego cijelim duhom, očitujući posebni žar i osjetljivost za druge ljude, napose za Boga. Lud je onaj čovjek koji je zaspao, ne tjelesno, nego u srcu, i na taj način sebe isključio iz dublje razina postojanja. Najveće očitovanje čovjekove mudrosti jest ljubav, jer je po njoj čovjek najbudniji za drugoga, za život, te djeluje najbolje, ustvrdio je biskup. Još je kazao da se Bog u Isusu Kristu objavio kao Mudrost sama, kao biće koje je budno za nas ljubavlju, cjelovitošću svoga bića, i potiče nas da razmislimo o vrijednosti i važnosti našeg razuma, inteligencije te da shvatimo kako i neki strojevi, napose roboti, mogu imati tehničke vještine, »umjetnu inteligenciju«, ali ne mogu biti mudri, nemaju onu dubinu postojanja, koja se ostvaruje ljubavlju.
Najbolje bdijemo na vratima života kad djelujemo kreativnošću ljubavi, kazao je biskup, protumačivši da u tom smislu valja razumjeti i zaručničinu tvrdnju u Pjesmi nad pjesmama da dok ona spava, srce njezino bdije. Podsjetio je na riječi sv. Pavla da znanje bez ljubavi napuhuje, naglasivši kako Isusov poziv: »Bdijte, jer ne znate ni dana ni časa!«, valja razumjeti kao poziv na ljubav. Mudre djevice svojom nutarnjom budnošću i žarom ljubavi dočekale su zaručnika i s njime ušle u dvoranu na svadbu. Drugih pet su lude jer su pozaspale u svom srcu, ostale su pred zatvorenim vratima – ne zemaljske svadbene dvorane – nego pred zatvorenim vratima života, a to je najteže što se čovjeku može dogoditi, rekao je biskup. Podsjetivši sudionike slavlja da je Isus sebe proglasio vratima kroz koja se ulazi u puninu Božjeg kraljevstva, biskup je ustvrdio da su djevice koje su sa zapaljenim svjetiljkama ušle u svadbenu dvoranu, slika Crkve: zaručnik je Isus Krist, čiji drugi, slavni dolazak iščekujemo, u kojem će Bog dovršiti ovaj naš svijet onom istom mudrošću ljubavi kojom ga je i stvorio.
Napomenuo je kako su prvi kršćani s osobitom radošću i budnošću iščekivali drugi Kristov dolazak, kako nam svjedoči sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz Prve poslanice Solunjanima. Iščekivanje je jedna od temeljnih sastavnica našeg postojanja. Kršćanin iščekuje drugi dolazak Isusa Krista na zaručnički način, dubokom nutarnjom povezanošću s njime, intimnošću, budnošću vjere, žarom ljubavi. Biskup je poručio bračnim drugovima, kako njihov brak nema smisla kad je sveden na interes, sebičnost koja stvara iskustvo površnosti od koje se ne može živjeti, nego kad se ostvaruje u kreativnoj budnosti ljubavi koja rađa novim životom. Ustvrdio je da su roditelji novokrštene djece, osobito roditelji malog Natanaela, mudri dio hrvatskog naroda, jer je u njihovu opredjeljenju za život progovorila ona kreativna mudrost koja je povezana s Bogom koji je ljubav, te gdje god se pojavi ljubav, ona stvara. Kazao je da su oni ljudi posebnog dostojanstva. Zamolio je da Bog blagoslovi žrtvu njihove stvaralačke ljubavi, koja je provrela iz Božjih stvaralačkih izvorâ i poželio da ih prati i dalje na njihovu životnom putu.
