Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan
Čitanja: Jr 23, 5-8; Ps 71, 1-2. 12-13. 18-19; Mt 1, 18-24.
Evanđelje dana (Mt 1, 18-24)
“Isus će se roditi od Marije, zaručene za Josipa, sina Davidova.”
Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel — što znači: S nama Bog!
Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
Razmišljanje
Očekivanje rođenja našega dragog Gospodina. – Tako davno obećan, tako dugo iščekivan, sada tako blizu!
Danas mislimo:
- na Božje obećanje u raju nakon prvog grijeha: »Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između potomstva tvoga i potomstva njezina…«
- Na riječi proroka Izaije: »Djevica će začeti i roditi sina, na čijim ramenima počiva gospodstvo.«
- Na riječi istog proroka: »Ti Betleheme, zemljo Judina … iz tebe će izaći knez …«
- Na čežnje i očekivanje naroda kome je dano obećanje: »Rosite nebesa Pravednika!«
- Na anđelove riječi Mariji: »Duh će te Sveti osjeniti, i zato će se Sveto što ćeš roditi nazvati Sin Božji.«
- Na anđelove riječi Josipu: »Ne boj se uzeti Mariju sebi za ženu!«
- Na zapovijed cara Augusta da se popišu u mjestu odakle potječu.
Idimo u duhu sa svetim parom od Nazareta do Betlehema 30 sati – do jedne štale izvan grada u kojoj se ispunilo očekivanje naroda, i Riječ je tijelom postala.
(Ruckert iz: Jakob Koch, Vodič kroz život, Zagreb 1971.)
Poticajna misao
Lako je biti dosljedan u času oduševljenja, ali je to teško u času nevolje.
(Ivan Pavao II., iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
