Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
BOŽIĆ – ROĐENJE GOSPODNJE
Svetkovina
Čitanja:
- polnoćka: Iz 9, 1-6; Ps 96, 1-2a. 2b-3. 11-12. 13; Tit 2, 11-14; Lk 2, 1-14.
- zornica: Iz 62, 11-12; Ps 97, 1 i 6. 11-12; Tit 3, 4-7: Lk 2, 15-20.
- danja: Iz 52, 7-10; Ps 98, 1. 2-3b. 3cd-4. 5-6; Heb 1, 1-6; Iv 1, 1-18 ili kraće Iv 1, 1-5. 9-14.
Evanđelje dana (Iv 1, 1-18)
“Riječ tijelom postade i nastani se među nama.”
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
Razmišljanje
Svijet ga ne upozna. U najvećoj ljudskoj bijedi – najistinskiji Božić! Bilo je to u Poljskoj 1939. Rat je razorio i sažgao zemlju, a ljudi su hrpimice pošli na božićne mise.
Najistinskiji Božić slavio se u koncentracionim logorima, kad su ljudi – poniženi i zgaženi – u svetoj noći pjevali božićne pjesme. Istinski je Božić u staračkim domovima i bolnicama, ondje gdje su najsiromašniji od siromašnih.
(M. Maliński, Riječ za svaki tjedan, Đakovo 1984.)
Poticajna misao
Čovjek ne može bez Krista shvatiti ni tko je on, ni u čemu je njegov poziv i njegovo konačno određenje. Isključivanje Krista iz čovjekove povijesti jest čin uperen protiv samih ljudi.
(Ivan Pavao II., iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
