Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

NEDJELJA – SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA
Dan iseljenika

Čitanja: Sir 3, 2-6. 12-14; Ps 127, 1-2. 3. 4-5; Kol 3, 12-21. ili Post 15, 1-6: 21, 1-3; Ps 104, 1-2. 3-4. 5-6. 8-9; Heb 11, 8. 11-12. 17-19; Lk 2, 22-40 ili kraće Lk 2, 22. 39-40.

Evanđelje dana (Lk 2,22-40)

“Dijete je raslo, puno mudrosti.”

Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Razmišljanje

Ponukan Duhom. Treba čovjek i čistiti, i kuhati, i glačati, i pospremati i namještati krevete.
Kako sve to činiš? Kao kaznu, kao prisilu ili – iz ljubavi? Nije svejedno iz kojih motiva pereš čaše, ljuštiš krumpir, slažeš, spremaš, nabavljaš. Nije svejedno, činiš li to iz ljubavi ili preko volje. Jedan način čovjeka satire, po drugome raste sve više.

(iz: M. Maliński, Riječ za svaki tjedan, Đakovo 1984.)

Poticajna misao

Bog traži od čovjeka da poput njega svuda oko sebe donosi dobrobit i sreću.

(Gogolj, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA