Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Šesti dan u osmini Božića
Čitanja: 1 Iv 2, 12-17; Ps 95, 7-8a. 8b-9. 10; Lk 2, 36-40.
Evanđelje dana (Lk 2, 36-40)
“Pripovijedala je o djetetu svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema.”
U ono vrijeme: Bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila u njemu.
Razmišljanje
Svršetak godine!
Moje dužnosti prema Bogu: Da li sam uvijek priznavao slobodno i otvoreno svoju vjeru? – Nije li se kolebalo moje pouzdanje u Božju providnost? –
Kakova je bila moja molitva (jutarnja, večernja, kod stola, anđeoski pozdrav) posjećivanje svete Mise, primanje svetih sakramenata? – Kakav je bio moj rad (dužnost, upotreba vremena …)?
Moje dužnosti prema bližnjemu: Da li sam kome oduzeo čast? Jesam li to popravio? – Jesam li svima sve oprostio? – Kakav je bio moj primjer – dobar?
– Zao? – Jesam li po mogućnosti pomagao svima za koje sam znao da su u potrebi (siromašni, bolesni, neutješivi …) – kojom Ijubeznom riječju, malenom uslugom, molitvom…? Da li su moje ruke činile dobro makar su bile umorne, ili time postale prljave?
– Da li sam sve blagoslovio koji kraj mene prođoše?
– Moram li se bojati kod pomisli na Isusove riječi: Sto ste učinili najmanjemu od moje braće … što niste učinili!
(Jakob Koch, Vodič kroz život, Zagreb 1971.)
Poticajna misao
U životu se može naći dobrih ljudi s dobrim nakanama. Treba ih samo na vrijeme uočiti.
(Konstantin Robev, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
