U požeškoj Katedrali biskup Antun Škvorčević predvodio je 24. prosinca svečanu noćnu misu svetkovine Isusova rođenja, koja je zbog epidemioloških razloga proslavljena u 21 sat a ne u ponoć. Koncelebrirali su svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe sv. Terezije Avilske. Svima vjernicima u Katedrali i na trgu ispred nje biskup je čestitao Božić, rekavši kako ove godine svetkovinu Isusova rođenja slavimo u izvanrednim okolnostima. Dodao je kako čovjek zapravo trajno živi u izvanrednim okolnostima i da je upravo zato Božji Sin postao čovjekom da bi ih učinio Božjim okolnostima. Pozvao je sudionike slavlja da otvore prostore svoga srca Isusu kako bi svojom božanskom moći u nama mogao ostvarivati ono redovito stanje koje je Bog naumio s nama kad nas je pozvao u život, poželjevši im nutarnji mir, radost, sklad, razumijevanje s drugima.
U homiliji biskup je zapitao vjernike što kažu na ovogodišnji Božić. Ustvrdio je da smo ovih
dana u Hrvatskoj svjedoci površnog i banalnog govora o Božiću u pojedinim društvenim krugovima što može utjecati na to da i naše crkveno slavlje bude potamnjeno. Biskup je spomenuo kako se odmah želi ispraviti, jer kad se počne život promatrati s negativne strane, naravno da je sve oko nas crno. A naviještena biblijska čitanja u ovoj svetoj noći potiču nas da gledamo sebe, stvarnost oko sebe, ljude i obitelj s pozitivnog Božjeg stajališta i prepoznamo koliko je svjetla oko nas. Upravo to je Božić, s Božjeg polazišta gledati svijet oko sebe, kazao je biskup Antun. Ustvrdio je kako smo u sva tri čitanja čuli jednu poruku: Prvo Izaija prorok usred mraka babilonskog sužanjstva 
naviješta veliko i jarko svjetlo, a sv. Pavao u Poslanici Titu tumači kako je Isus veliki Bog i Spasitelj naš, dok evanđelist Luka tvrdi da se on pojavio u malom, krhkom djetetu rođenu u betlehemskoj štalici. Biskup je pozvao sudionike slavlja da vjerom prepoznaju dimenzije Božjeg događaja u Isusovu rođenju, te ih ugrade u sadašnje okolnosti i na temelju toga u njima žive smisao vlastitog postojanja.
Kazao je kako bi želio dodati još samo koju riječ o čudesnoj otajstvenosti svjetla i rođenja,
sastavnim dijelovima božićnog otajstva. Spomenuo je kako je preksinoć išao u Svećenički dom i susreo oca koji se na trgu ispred Katedrale šetao sa svoje dvoje djece koja su ponesena mjesečevim svjetlom gotovo jednoglasno svjedočila svoju zadivljenost: „Tata, vidi mjesec, vidi kako je lijep!“. Istaknuo je da ga je to podsjetilo na mnoge susrete s malom djecom koja ugledavši svjetlo svu pozornost usmjeravaju na njega, pružaju ruke prema njemu da ga dohvate, žele nešto s njime početi, na svoj način naslućuju njegovu otajstvenost. Zapitavši što je svjetlo, biskup je istaknuo kako fizika, biologija, kemija i druge pozitive znanosti imaju definiciju i za njega, ali da su stvarnosti koje opisujemo puno dublje i daleko snažnije od onoga što mi o njima možemo reći. Spominjući da je lux mjerna jedinica za jačinu svjetla, zaključio je kako stručnjaci znaju koliko treba luxa da bismo mogli dobro vidjeti pojedine predmete u prostoru, ali ne znaju koliko ih je potrebno da bi vidjeli dubinu i smisao stvarnosti. Isus je za sebe ustvrdio 
da je svjetlo. Biskup je zapitao ima li stručnjaka koji bi nam protumačili koliko je luxa u njemu, pa da nam kažu što se to može vidjeti pod njegovim svjetlom. Zaključio je kako Isus Krist nije prirodno ili umjetno svjetlo da ga se može izmjeriti, nego božansko svjetlo, jačine božanskog luxa koje dopire do tame kojoj je ime smrt i koja obasjana njime postaje preobražena, nova stvarnost, pobjeda života nad mrakom smrti. Na temelju toga biskup je istaknuo kako ga iznenađuje pojava onih koji površno govore o misi polnoćki i obezvrjeđuju je. Vjernici, okupljajući se u crkvi na svetkovinu Isusova rođenja u ponoć kad je mrak najgušći, ispovijedaju i iskustveno proživljavaju kako je Isus Krist Svjetlo koje pobjeđuje i najveći smrtni mrak. Zaželio je da se svi nazočni obnove u toj vjeri kako ne bi ostao u nama trag nekog površnog Božića, nego da se uzdignemo do razine kojoj Božić pripada i kojoj mi pripadamo po Božiću.
Podsjetivši da danas slavimo rođenje jednog čovjeka, biskup je upozorio na zanimljivu 
činjenicu kako obično govorimo da se i svjetlo rađa, da se rađaju mjesec i sunce, što nema veze s nekim možebitnim krivim poimanjem kozmičkih planetarnih kretanja. Rađanje nije nikada naš vlastiti čin, nego je netko drugi tu na djelu po kojem se pojavljujemo u postojanje. Nismo se rodili sami po sebi, nego po majci i ocu. Istaknuo je kako je od tjelesnog rođenja izazovnije rođenje na neponovljivost i jedinstvenost osobe, što Isus naziva rađanjem u Duhu. Biskup je zaključio kako se Isus nije rodio slučajno, nego kako bi začet po Duhu Svetom ušao u našu prolaznost i smrtnu ograničenost te nam snagom Duha omogućio rađanje za konačnost i puninu postojanja. 
Pozvao je vjernike neka pogledaju u jaslice i obnove vjeru u Isusa Krista rođenog snagom Duha Svetoga, kako mi ne bismo ostali prepušteni smrtnom mraku, nego da nas njegova ljubav probudi i preobrazi na puninu postojanja. Potaknuo ih je da zahvale Bogu što je smislio strategiju da nam se približi u malom i plahom djetetu da bi nam donio veliko svjetlo koje pobjeđuje smrtnu tamu. Poželio je da taj dinamizam Božića zahvati sve ljude kako ne bi jedni o drugima mislili površno i negativno, nego polazeći od onog što je Božje.
Na koncu misnog slavlja biskup je nazočnima, i svima onima koji su pratili misno slavlje putem izravnog internetskog prijenosa, poželio da do dubina ljudskih tmina doprije moć 
svjetla Gospodina Isusa rođenog na današnji dan. Zamolio je Boga da izlije snagu svoga Duha i pohodi svakoga od nas da bismo se rodili na onu puninu za koju nas je on sâm smislio i u Isusu Kristu pozvao. Zaželio je radostan i mirom ispunjen božićni dan te na sve zazvao Božji blagoslov.
