Na svetkovinu Božića, 25. prosinca 2020. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je svečano euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i Župi sv. Terezije te vjernicima, sukladno epidemijskim mjerama. Na početku slavlja pozdravio je sve sudionike slavlja, kao i one koji ga prate izravnim internetskim putem te im čestitao Božić. Podsjetio ih je da nam ova svetkovina svjedoči kako je Bog i u sadašnjim okolnostima s nama i da nas ohrabruje na putu svojim božanskim nadama, utemeljenima u djelu Isusa Krista. Pozvao ih je da povjere Isusovoj blizini ono što ih tišti, i sve one koji trpe zbog koronavirusa, da budnom vjerom i raskajanom savješću posvjedoče koliko su raspoloženi za njegovo djelo spasenja.
Započinjući homiliju, biskup je izrazio određenu zadivljenost znanstvenim napretkom 
napose o čovjeku, koji među ostalim otkriva da je u genima i u našem DNK na svoj način zapisano sve o nama, istina o nama, naša sudbina. No, upozorio je kako ipak u tjelesnim genima nije upisan smisao našeg postojanja i vječni život za kojim čeznemo, te nas današnja svetkovina i sveta čitanja koja smo navijestili žele pomaknuti malo dalje, pokrenuti naprijed. Podsjetio je kako sv. Ivan u današnjem evanđelju tumači Božju objavu prema kojoj je u Očevoj Riječi odvijeka, Isusu Kristu cjelovito upisana naša sudbina, jer je po njemu sve stvoreno, on je sve otkupio od osuđenosti na smrt i u njemu nam je omogućen vječni život. Pisac Poslanice Hebrejima u naviještenom ulomku, Isusa Krista, sina Očeva odvijeka, predstavlja stoga kao jedinog posrednika u kojem je ishodište svega stvorenog, opisuje njegovu spasiteljsku ulogu, jer nam je po njegovu rođenju u ljudskom liku i smrti na križu darovan život u punini. Dok se radujemo znanstvenom napretku, u sadašnjim izvanrednim okolnostima osobito pronalasku cjepiva za koronavirus, Božić nas podsjeća kako iznad znanstvenog ograničenog posredništva i na području genetike, postoji Isusovo božansko-ljudsko posredništvo kojim se može stići do vječnosti. Biskup je ustvrdio kako naviješteni evanđeoski ulomak i Poslanica Hebrejima, koji tumače da je Isus Krist Božji posrednik, ni najmanje ne dokidaju, nego potiču našu ljudsku zauzetost u znanstvenom istraživanju i napretku, ali ujedno žele posvijestiti kako je znanost važno ali ograničeno ljudsko posredništvo, dok je Isus Krist posrednik veći i od anđela i donositelj onoga što može darovati samo Bog. Još je biskup dodao kako je ulogu Isusa Krista kao Riječi Božje odvijeka koja pokreće, vodi, usavršuje i dovršava svu postojeću stvarnost, moguće povezati i sa znanstvenom teorijom o Velikom svemirskom prasku, ili Big Bangu, koja nema obrazloženja zašto bi se on trebao dogoditi i iz kojih mogućnosti i uzroka.
Potom je biskup podsjetio kako su proroci, među njima i Izaija iz prvog današnjeg čitanja, bili orijentiri na putovima ljudske nade, koja uvijek hoće više nego čovjek može iz vlastitih mogućnosti. Ta nada je sama Božja prisutnost u nama, naš duhovni kod onoga što po Bogu trebamo postati, i ako je se odreknemo otkazali smo Božjem nacrtu o nama i njegovu ostvarenju. Duhovni kod je ukorijenjen u Onome koje je ishodište svega odvijeka, Riječi Očevoj koja je tijelom postala i koja vodi svijet prema njegovoj punini i konačnosti, istaknuo je biskup. Pozvao je da se danas na svetkovinu Božića obnovimo upravo u toj svijesti vjere te pročistimo polazišta vlastitih razmišljanja o sebi samima. Zapitati nam se valja je li to polazište Isus Krist u kojemu je sve stvoreno i u kojem će sve biti dovršeno, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da baš u njemu čitaju svoj duhovni DNK, jer će tada najtočnije cjelovito pristupiti svome postojanju. U suprotnom, djelomičnom promatranju svoga postojanja, izgubit će nadu kao orijentir u hodu oslobađanja cjelovitosti svoga bića od ranjenosti smrću. Potaknuo ih je da o Božiću dublje prodišu dahom vjere, dahom Božjih nada, jer je on poslao svoga Sina, Svjetlost koja prodire u dubinu naše smrtne tame i daje smisao našem ljudskom postojanju.
Da bi se duhovno sjedinili sa svim vjernicima Požeške biskupije kojima se u njihovim župnim crkvama danas čita njegova Božićna poruka, biskup je zatim nazočnima pročitao jedan njezin dio. Polazeći od pandemije Covida 19, biskup je aktualizira u svojoj božićnoj Poruci te kaže: »Trenutačne izvanredne okolnosti zbog virusne ugroze pomogle su mi da dublje shvatim poruku zapisa evanđelista Luke o Isusovu rođenju i pronađem odgovor na pitanje koje me ponešto mučilo: Kako slaviti Božić u sadašnjim brojnim ograničenjima i biti vjernik u doba pandemije?
- U prijašnjim božićnim slavljima pozornost mi je privlačio evanđeoski opis samog djetešca Isusa, Marije i Josipa, pastira i anđela, nebeskog svjetla i navještaja radosti. Međutim, čitajući ga u uvjetima ugroze koronavirusom, otkrio sam koliko je aktualna tvrdnja sv. Luke da „za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2, 7), napose kad sam je povezao s Isusovom izjavom: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 40) te s Njegovom žrtvom na križu. Spoznao sam da ovoga Božića Isus na svoj način leži na bolničkim krevetima oboljelih od Covida 19. Evanđeoski zapis o
tome kako za Isusa, Josipa i Mariju nije bilo mjesta u betlehemskom svratištu dobio je za mene posebno značenje pred činjenicom velikog broja zaraženih i oboljelih kod nas i pitanjem hoćemo li ih moći sve smjestiti u bolnice, sadašnja najvažnija svratišta za ugrožene osobe u našoj domovini. Na temelju tog jednostavnog a snažnog evanđeoskog prikaza jasnije sam razumio kako mnoga ljudska srca zbog omalovažavanja opasnosti zaraze koronavirusom i uvjeravanja da ne postoji nikakva ugroza, jer je to navodno sve obična prijevara, nisu sposobna biti svratišta samilosti, suosjećanja, spremnosti na žrtvu za bolesne, za nastojanja oko provođenja pandemijskih mjera kako bismo se svi zaštitili od zaraze. - Ovogodišnji Božić potiče nas da budnom vjerom pristupimo onomu što nam se ovih dana događa te se poklonimo Isusu Kristu svojim konkretnim ponašanjem prema osobama koje su zaražene i boluju od Covida 19. Božić usmjerava našu vjerničku pozornost i osjetljivost također prema preminulima i njihovim najbližima, prema provoditeljima mjera očuvanja od zaraze, a napose zdravstvenim djelatnicima koji danonoćno u bolnicama ne štede sebe, nego se izvanrednom požrtvovnošću brinu o bolesnima i sve čine da pobijede smrtonosni virus. S pravom u njima možemo nazreti anđele koji silaze s neba kako bi navijestili radosnu vijest da je s nama, napose u bolesnicima, prisutan Sin Očev koji je na sebe preuzeo ljudske boli i smrt. Žrtva i brižnost bolničkog osoblja svjedoči da zadnju riječ ima Ljubav koju je Isus unio u našu prolaznost te su svi patnici na nedokučiv Božji način dionici pobjede te iste Ljubavi, Slave Božje, objavljene u siromaštvu betlehemske štalice.
- Medicinski su djelatnici i svojevrsni pastiri pokraj bolesničkih kreveta, tih suvremenih jaslica u kojima trpi sâm Isus Krist. Oni svjedoče da onda kad nestanu sve mogućnosti bolničkog, medicinskog i svakog drugog ljudskog svratišta i pomoći, naši bolesnici ostaju smješteni u Božje samilosno srce, očitovano u Isusu Kristu i Njegovoj ljubavi na križu,
kao jedinoj pobjedničkoj snazi u našim najtežim životnim stanjima. Osim toga uvjeren sam kako ovoga Božića i naša ograničenost na obiteljski krug krije u sebi neke duboke dimenzije ljudskog postojanja koje valja vjernički otkriti. Zajedničkom molitvom možemo u svoje domove i srca unijeti Božju blizinu, moćnu oživjeti međusobno razumijevanje i plemenitost. Tako osnaženi bit ćemo jači od svih postavljenih granica i omogućiti da se unatoč svemu i ove godine iskreno radujemo Božiću, snazi nikad uskraćene Božje neizmjerne ljubavi za nas u Isusu Kristu. U vjerničkom iskustvu otajstva svjetla, zasjalog u Betlehemu, koje i u sadašnjim teškim okolnostima čovječanstva pobjeđuje mrak, od srca vam svima želim sretan Božić i blagoslovljenu 2021. godinu“, zaključio je biskup homiliju
Na svršetku svete mise biskup je poželio sudionicima slavlja da se raduju Božjem nacrtu o njima, omogućenu i ostvarenu u Isusu Kristu, u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću, te da u toj radosti dijele jedni s drugima onaj put koji je uvijek popraćen nadom da je Božja riječ posljednja te da je njegova pobjeda sigurna. Na kraju je na sve zazvao Božji blagoslov.
