Na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, 26. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u starodrevnoj požeškoj crkvi sv. Lovre, na kojem su tradicionalno sudjelovali i mladi koji služe u asistenciji na pontifikalnim slavljima u požeškoj Katedrali. Uvodeći u slavlje biskup je ustvrdio kako smo na Božić proslavili rođendan po tijelu Gospodina našega Isusa Krista, a ovim blagdanom slavimo rođendan za nebo, za vječnost jednog od prvih Isusovih vjernih učenika, đakona Stjepana po njegovu mučeništvu i smrti. Istaknuo je da i danas želimo hvaliti i slaviti Gospodina radi njegove prevelike brige koju je očitovao za nas i za naše vječno spasenje, darujući nam svoga Sina koji je svojom mukom, smrću i uskrsnućem unio Božju ljubav pobjednicu ne samo u naše ljudsko postojanje, nego i u sav stvoreni svijet. Posebni pozdrav uputio je mladima koji redovito služe kod oltara na biskupskim misama u Katedrali, poručivši im da su tim svojim služenjem na svoj način sjedinjuju s onom žrtvom ljubavi kojom su sveti đakoni Stjepan i Lovro u svoje vrijeme proslavili Gospodina u njegovoj Crkvi.
U homiliji biskup je rekao da je naviješteni evanđeoski ulomak pun mučnih i negativnih tonova, jer u njemu Isus svojim učenicima tumači da će ih ljudi progoniti, ponižavati i ubijati zbog njegova Imena. No, na taj način poučio ih je da pripadati njemu i djelu koje je on ostvario za nas u svojoj muci, smrti i uskrsnuću nije nešto sporedno ili usputno, nego da 
biti kršćanin znači pripadati Isusu Kristu cjelinom svoga opredjeljenja, jer on je naša pobjeda, dostojanstvo, smisao i vječnost. Kad netko umire za vrijednosti života, onda ništa ne gubi, nego sve dobiva, ustvrdio je biskup. Istaknuo je da dok promatramo Stjepana kako posvema opredijeljen za Isusa Krista polaže za njega svoj život, pokušavamo razmišljati o nama samima i o našim osobnim i zajedničkim opredjeljenjima u Hrvatskoj. Zapitao je sudionike slavlja jesu li ta opredjeljenja utemeljena na vrijednosnim sustavima koji imaju težinu za vječnost, ili su to blijedi odabiri i pripadnosti za neke kratkoročne osobne i skupne probitke. Pozvao ih je da ovoga Božića u izvanrednim okolnostima ne zaobiđu to pitanje u svojim razmišljanjima i u nastojanju oko vlastite duhovne obnove.
Predstavljajući lik sv. Stjepana, biskup je podsjetio kako se prva Crkva predvođena apostolima pri njegovu izboru među sedmoricu služitelja udovičkim stolovima vodila
visokim kriterijima: predloženi kandidati trebali su biti muževi na dobru glasu, ispunjeni Duhom Svetim i mudrošću. Kazao je kako je Stjepan, uz vjerno vršenje povjerene zadaće da poslužuje udovice kod stola, bio i navjestitelj evanđelja, kako nam svjedoči ulomak prvog čitanja iz Djela apostolskih, naglasivši da se on u vršenju svoje službe ravnao Božjim kriterijima. Kad ljudi sebe i stvarnost oko sebe, svoj osobni i zajednički život nastoje organizirati po mjerilima Božjim, onda se događa svijet koji je najbolje organiziran, jer omogućuje da se u nama ostvaruje Božje djelo, ustvrdio je biskup. Još je dodao kako je u takvim ljudima prisutna mudrost Duha Svetoga i Božje svjetlo u kojem možemo dobro vidjeti, prosuđivati i birati one koji trebaju služiti općem dobru u politici, gospodarstvu i na svim drugim razinama društvenog života. Pozvao je sudionike slavlja, osobito mlade, da ih Stjepanov primjer potakne te da ne samo razmišljaju, nego i djeluju u svom osobnom i društvenom životu s čvrstog polazišta Božjeg sustava vrijednosti i njegovih mjerila. Poručio im je kako su oni već sada važni građani Hrvatske domovine i zalog njezine blagoslovljene budućnosti upravo po Isusovim evanđeoskim vrijednostima koje usvajaju i po kojima nastoje živjeti. Zamolio je svete đakone Stjepana i Lovru da njima i svim drugim sudionicima slavlja pomognu kako u svom životu ne bi dospjeli u neko tužno gubitničko stanje, nego da uvijek ostanu na Božjem putu smisla i radosti.
Na svršetku misnog slavlja biskup je uputio čestitku svima onima koji slave imendan, kako nazočnima u crkvi, tako onima koji su pratili misu putem izravnoga internetskog prijenosa. Zahvalio je asistentima na pontifikalnim slavljima te je na njihovo služenje i mladenački život, kao i na sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov.
