Na svetkovinu Svete Marije Bogorodice – Novu Godinu, 1. siječnja euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali predvodio je biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i Župi sv. Terezije Avilske. Biskup je sudionicima slavlja ponajprije zaželio blagoslovljenu novu godinu. Podsjetivši ih da ovom svetom misom činimo korak vjernosti prema Isusu Kristu, kazao je kako je Sin Očev odvijeka, rođen u tijelu od Marije Djevice učinio najsnažniji Božji korak prema nama, korak ljubavi jače od smrti, čiji dar slavimo i primamo u svetoj misi, te je to najbolji način da započnemo novu godinu. Spomenuo je da je danas svetkovina Svete Marije Bogorodice, te istaknuo da je na Božić u središtu pozornosti naše vjere bio Sin Božji rođen u tijelu, a danas Majka koja ga je rodila – Bogorodica. Naglasio je kako joj na početku nove godine želimo iskazati svoju odanost i zahvalnost te povjeriti njezinoj majčinskoj ljubavi da nas prati svakog dana, napose u poteškoćama. Pripomenuo je da Crkva 1. siječnja ujedno slavi Svjetski dan mira, za koji je papa Franjo uputio Poruku pod naslovom: »Kultura skrbi kao put do mira«. Pozvao je nazočne da se sjedine s papom Franjom u molitvi za mir, veliko dobro koje nam samo Bog može darovati. Podsjetio je na patnje onih koji su nastradali u potresu te je pozvao da i njih uključimo u našu molitvu.
U homiliji biskup je spomenuo kako osjeća određenu nelagodu kad čuje kako se Božić i Nova godina čestitaju nazdravičarski, ostavljajući u nama svojevrsnu duhovnu prazninu. Istaknuo je da upravo zato na početku svete mise nije čestitao riječima: „Sretna Nova godina“, nego: „Blagoslovljena Nova godina“. Podsjetio je na naviješteno čitanje iz Knjige Brojeva gdje Bog preko Mojsija naređuje Aronu i njegovim sinovima neka blagoslivljaju 
Izraelce, i ustvrdio kako to nije tek neki deklarativni čin, nego da kroz njega sam Bog po njima ostvaruje svojim vjernima blizinu, obasjava ih svojim licem, iskazuje milost, daruje mir kako sam Bog tvrdi u navedenom čitanju: „Tako neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati.“ Biskup je zaželio okupljenim vjernicima, i onima koji svetu misu prate internetskim putem, da ih u novoj godini prati sve ono što im Bog može darovati.
„Što to može Bog s nama?“, upitao je biskup. Kazao je kako nam u naviještenom evanđelju sveti pisac predstavlja pastire kao ljude koji su pohitali u Betlehem i u štalici pronašli Mariju, Josipa i novorođenče, naglasivši da nam je to snažna poruka za početak nove godine te i mi poput njih pohitimo u štalicu i pronađemo Mariju s Isusom. Mnogi kojima je krhko dijete premala vrijednost i hoće za ovu godinu drugo i više, mogli bi nas – ako im povjerujemo – smesti i isključiti iz navedenog pastirskog čina, kazao je biskup, i povesti drugim putem, da nam po nekim ljudski uspostavljenim mjerilima godina bude sretna. Ali, protumačio je, isplati se poslušati sv. Pavla koji nas u kratkom ulomku iz Poslanice Galaćanima uvjerava da nam je Bog u Isusu Kristu dao najbolje što je imao, Sina svoga a u Poslanici Efežanima ustvrdio da nas je u njemu obdario svakim blagoslovom nebeskim i zemaljskim. Stoga je biskup naglasio kako nam nova godina može biti istinski blagoslovljena ako već na njezinu početku s pastirima potražimo Mariju koja u naručju drži dijete te mu se poklonimo i vjerom cijeloga srca prihvatimo kao najveće blago u kojem nam je Bog sve darovao.
Još je biskup upozorio kako sv. Pavao u spomenutom ulomku iz Poslanice Galaćanima tumači da nam je Bog u Isusu Kristu obznanio cjelovitu istinu o nama te tvrdnjom da se s njegovim rođenjem od žene dogodila punina vremena objavio kako nas je po njemu smjestio u središte povijesti spasenja koju on vodi k cilju i dovršetku. U Isusu Kristu, čiji smo Duh primili u svetom krštenju, postali smo sinovi i kćeri Božje i subaštinici Sinovljevi, istaknuo je biskup. Naglasio je kako je najbolji naš čin da na početku nove godine u kojoj se nastavlja naše postojanje u prolaznom kozmičkom vremenu sebe na obnovljeni način smjestimo u Isusa Krista, puninu vremena i dovršitelja ljudske povijesti i svega stvorenoga. Tu je razlog, dodao je, zbog kojeg je premalo stupiti u novu godinu nazdravičarskom 
čestitkom, nego otvaranjem životnih prostora Isusu Kristu u kojem nam je Bog darovao sve što je smislio za puninu i smisao našeg postojanja. Kazao je kako je blagoslivljanje očitovanje navedene svijesti naše vjere i povjeravanje drugih ljudi Isusu Kristu, punini svakog Božjeg dobra. Spomenuo je kako sv. Pavao kad u Poslanici Rimljanima kaže „blagoslivljajte a ne proklinjite“ vidi proklinjanje kao suprotnost blagoslovu. Ono doziva drugome nesreću, zlo i propast. Biskup je upozorio kako javnim prostorom kod nas vlada ozračje proklinjanja kad na političkoj, gospodarskoj, napose medijskoj razini jedni o drugima govorimo zlim jezikom, očitujemo pokvarene namjere, dozivamo jedni na druge nesreću i da to ima posebnu težinu u vremenima kad prirodne katastrofe i neimaština naše postojanje označuju negativnostima kojima ne vidimo kraja.
Biskup je potaknuo sudionike slavlja u Katedrali i putem izravnog internetskog prijenosa da se ne daju svrstati među one koji nas uvlače u nemoć zla, nego u molitvi, slušanju Božje riječi, sudjelovanjem na svetoj misi i u drugim sakramentima budu ispunjeni Božjim darom te sami budu blagoslovljeni i druge blagoslivljaju. Kazao je kako nas nova godina potiče da se obnovimo u tom opredjeljenju, da ne bismo naša teška stanja živjeli beznadno, oslonjeni samo na ljudske mogućnosti, što nas u stanju što ga je ovih dana stvorio teški potres može umrtviti te od sutrašnjice više ništa ne očekujemo. Poželio je da godina koja je započela ne bude nova samo po nazivu, nego po onom što se u nama s Bogom ostvaruje. Zaključio je homiliju mislima svoga nekadašnjeg profesora, koje su mu do danas ostale poticajne, napose za teške trenutke kao što je naš sadašnji: „Kad budućnost više nema privlačnosti koja bûdi želju za sutrašnjicom, a gorčina suza postane jedini okus našega kruha, tada se tvoj glas, o moj Bože, uzdiže u tišini moga srca, i tvoja ruka uklanja ledenu težinu moje boli.“
Na svršetku misnog slavlja generalni vikar Josip Krpeljević u ime svećenika, redovnika i redovnica i drugih vjernika Požeške biskupije čestitao je biskupu Antunu novu godinu. Zahvaljujući na čestitci, biskup je poželio da na sve siđe Božji blagoslov te da po njemu budemo blagoslov jedni drugima.
