Na blagdan Krštenja Gospodinova, u nedjelju 10. siječnja, požeški biskup Antun Škvorčević posjetio je Župu Pohoda BDM u Voćinu te u svetištu Gospe Voćinske predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio peto dijete iz dviju obitelji. Koncelebrirali su župnik Ivan Ereiz, Augustin Tašić, stric novokrštenog dječaka te biskupov tajnik Matej Siluković. Na početku misnog slavlja voćinski župnik Ivan Ereiz pozdravio je biskupa Antuna i u ime župne zajednice zaželio dobrodošlicu a djevojčica Iva u narodnoj nošnji uručila mu je cvijeće.
Uvodeći u sveto slavlje, biskup Antun je kazao kako s blagdanom Gospodinova krštenja, koji danas slavimo, završava Božićno vrijeme liturgijske godine. Naglasio je da pred nama više nije dijete Isus, nego onaj Gospodin koji je u krštenju na Jordanu uspostavljen u svoje mesijansko poslanje naviještanja radosne vijesti i spasenja po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. Dodao je kako Isus na svoj način ostaje s nama po djeci koju bračni drugovi u našim kršćanskim obiteljima s ljubavlju primaju. Izrazio je radost što danas može krstiti dvoje djece iz takvih obitelji. S posebnim poštovanjem i zahvalnošću pozdravio je Božu i Veroniku Nikolić s Laurom, njihovim petim djetetom kao i Gorana i Snježanu Tašić s Noom, njihovim petim djetetom, naglasivši kako će ova djeca po svetom krštenju postati u punini sinovi i kćeri Božje, ne samo do smrti, nego za vječnost. Nazočne pak vjernike pozvao je da se u ovom slavlju obnove u svijesti svoga krsnoga dostojanstva.
U homiliji biskup je izrazio uvjerenje da župljani voćinske župe ne samo da pomno prate što se događa s potresom u Petrinji, Sisku, Glini i okolici, nego su pritekli u pomoć potrebnima, osobito svojim rođacima iz Dumača nedaleko Petrinje i ostalih potresom pogođenih područja koje su primili i u svoje domove, a drugima već poslali određena materijalna sredstva za najosnovnije životne potrebe, osobito hranu. Razmišljajući u svijetlu naviještene Božje riječi o plemenitosti i dobroti koju toliki ljudi u Hrvatskoj iskazuju stradalima u potresu, biskup je ustvrdio da su se pogođeni potresom nahranili plemenitošću i ljubavlju darovatelja koja ih je uzdigla u njihovu dostojanstvu više nego darovanom hranom. Kazao je kako je to na tragu onoga što nam je Bog po proroku Izaiji poručio u prvom današnjem čitanju da ćemo od materijalnog jela i piće koje svakodnevno stavljamo usta i želudac, ponovno ogladnjeti i ožednjeti, ali da postoji Božje jelo i piće koje nas može tako ispuniti i nasititi da više nikada ne trpimo nikakve oskudice. Bog je ljubav sama, i kad se nahranimo njegovom hranom i napojimo njegovim pićem ljubavi, tek onda smo istinski nahranjeni i napojeni, ustvrdio je biskup. Prorok Izaija nam poručuje da je ta Božja hrana i piće za naš istinski ljudski život ponajprije u primanju Božje riječi, koju on uspoređuje s kišom koja natapa zemlju. Kao što kiša natapa zemlju i ima moć pokrenuti klicu posijanog sjemena da izraste u stabljiku i donese plod, tako Božja riječ kad uđe u naša ljudska srca,
pokreće u nama božanski život i mi bivamo nahranjeni onom hranom po kojoj u nama raste plod za život vječni. Zato je potrebno na početku nove godine ispitati se čime se zapravo hranimo i od čega u konačnici živimo, upozorio je biskup. Naglasio je kako je osobito važno da se naši mladi putem interneta i drugih društvenih mreža ne hrane lošom sadržajima punim ljudske zloće, sebičnosti i moralne pokvarenosti, nego onim što je najhranjivije za njihovo srce i dušu, za jedinstvenost i neponovljivost njihove osobe, a što im Bog može pružiti. Pozvao je sudionike slavlja neka jedni drugima pomažu da im duše budu ishranjene Božjom hranom po kojoj u njima može rasti njegov život. Dodao je kako je uz Božju riječ, hrana za našu dušu i presveta euharistija, koju slavimo na oltaru u svakoj svetoj misi i od koje blagujemo svetu pričest, najhranjiviji kruh, jer u njem primamo snagu 
Isusove žrtve ljubavi na križu kojom je pobijedio smrt. Kazao je kako je osobito u ovim izvanrednim okolnostima ugroze koronavirusom i drugim nevoljama važno blagovati euharistijski kruh. Stoga je pozvao nazočne vjernike da im trenutno stanje pandemije ne bude izgovor da ne dolaze u crkvu na svetu misu i druga slavlja, nego naprotiv, da pridržavajući se potrebnih mjera zaštite, još revnije sudjeluju na svetim slavljima i da se s obnovljenom sviješću u svetoj pričesti nahrane onom Isusovom ljubavlju s križa koja je lijek besmrtnosti.
Na temelju drugog čitanja iz Ivanove Poslanice biskup je progovorio o rođenju za puninu života koje samo Bog može ostvariti. Ustvrdio je da još nismo istinski rođeni kad smo tjelesnim očima ugledali ovaj svijet, nego kad smo u svetom krštenju rođeni od Boga, postali sinovi i kćeri Božje, preporođeni na puninu života. Tko se ne zna zaustaviti pred rođenjem novog čovjeka s iznenađenošću i divljenjem, taj prolazi ovim svijetom površno, 
neosjetljiv za tako veliki i važni Božji dar, kazao je biskup. Podsjetio je kako prorok Izaija u prvom čitanju govori o vodi kao piću koje utažuje našu žeđ i uspoređuje Božju riječ s vodom koja daje sjemenu da raste, a sv. Marko, opisujući u današnjem evanđelju Isusovo krštenje u Jordanu, ističe još jedno važno svojstvo vode, a to je njezina moć da čisti i pere. U svetom krštenju uranjamo ljude u vodu ili ih njome polijevamo, kako bi ranjeni iznutra zlom, sebičnošću, prolaznošću i smrću tim putem Isusova ljubav s križa, ili njegova krv – kako govori sv. Ivan – razorila u nama moć zla i smrti. Ta moć Božje ljubavi je Duh Sveti, i zato ćemo u obredu krštenja zazvati na vodu njegovu moć, da po njoj Isusova pobjeda nad smrću zahvati živote ove male djece Laure i Noe, te ona budu ishranjena za život vječni, podsjetio je biskup. Istaknuo je da se tako na nama ostvaruje otajstvo vode, krvi i Duha o kojem govori sv. Ivan u svojoj Poslanici. Izrazio je radost što vjernici u voćinskoj Župi shvaćaju što je njima Isusova Crkva, napose kad im po svetim sakramentima, prvenstveno krštenju i euharistiji služi i omogućuje obiteljima da sa svojom djecom budu zahvaćeni dinamizmom Isusove ljubavi, kojom je pobijedio smrt na križu. Pozvao je sudionike slavlja da s tom ljubavlju uvijek računaju, da je se ni pod koju cijenu ne odreknu, nego da se primajući svetu pričest, u toj ljubavlju utvrđuju i učvršćuju.
Na svršetku misnog slavlja biskup je kazao da je želio danas biti sa članovima obitelji malene Laure i malenog Noe da bi se s njima radovao bogatstvu života koje su primili po petom djetetu. Zahvalio im je i čestitao na krsnom preporođenju njihove djece, a osobito što svojim opredjeljenjem za život služe budućnosti Crkve i naroda. Zahvalio je župniku Ivanu Ereizu za sve ono što nastoji činiti za dobro duša u voćinskom svetištu, te je po zagovoru Isusove Majke, Gospe Voćinske na sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov. Nakon svete mise biskup Antun se zadržao u razgovoru s članovima spomenutih obitelji, uručio im darove i novčanu potporu.
