U nedjelju, 17. siječnja požeški biskup Antun Škvorčević u župnoj crkvi Duha Svetoga u Đulovcu nedaleko Daruvara predvodio je slavlje blagoslova novoizgrađene župne kuću u kojoj se nalaze prostori za župne pastoralne aktivnosti, župni ured i svećenički stan. S njim su koncelebrirali Josip Marić, đulovački župnik, Ivica Žuljević, moderator Biskupskog ordinarijata i član biskupijskog Ureda za gradnju, Robert Kupčak, voditelj Pastoralnog centra Požeške biskupije i Matej Siluković, biskupov tajnik. Župnik Marić uputio je dobrodošlicu biskupu Antunu, uz zahvalnost Požeškoj biskupiji za financijsku potporu izgradnji nove župne kuće. Predstavnica župljana Antonija uručila je biskupu cvijeće. Uvodeći u sveto slavlje biskup Antun je nazočnim vjernicima najprije čestitao Novu Godinu i zamolio Gospodina da ih obdari onim što samo on zna da je najbolje za njih, osobito pak da sve izazove koje će im ona donijeti znaju prihvatiti kao kušnje po kojima će duhovno rasti. Podsjetivši ih zatim da je danas spomendan sv. Antuna 
pustinjaka, biskup je zaželio sretan imendan svima onima koji ga slave. Na poseban način čestitao im je za novoizgrađenu župnu kuću, koja župniku u služenju njihovim dušama, omogućuje da ima dostojan stan. Potom je Ivica Žuljević prikazao razloge zbog kojih se stara župna kuća devastirana u domovinskom ratu i puna vlage nije mogla obnoviti i što je sve poduzeto da se izgradi nova zgrada. Biskup je blagoslovio vodu, poškropio vjerni narod u znak krštenja i uputio Bogu molitvu da blagoslovi djelo naših ruku kako bi moglo služiti duhovnom dobru vjernika.
U homiliji biskup je rekao kako su mu neki roditelji, kad ih je upitao što im je najteže s djecom, nerijetko odgovorili da je to kad ih djeca ne slušaju. Kazao je da nam naviještena sveta čitanja postavljaju izazovno pitanje, zašto bi djeca i svi drugi ljudi trebali slušati, te nas uvodi u otajstvenu činjenicu da smo bića koja imaju mogućnost slušati i čuti ono što zvukovno ulazi u naše uši, ali još više sposobnost poslušati, razumjeti ono što je iznutra, u našem duhu pokrenula riječ, slobodnom voljom prihvatiti ono što smo čuli i onda od toga živjeti. Istaknuo je kako je Bog biće koje voli govoriti ljudima te želi da njegovu riječ poslušamo i od nje živimo, naglasivši da se kroz poslušnost Božjoj riječi najsnažnije oblikuje naša sudbina, kako nam svjedoči prvo naviješteno čitanje i evanđeoski ulomak. U čitanju iz Prve Knjige o Samuelu opisan je prvi susret dječaka 
Samuela s Božjom riječju dok je spavao u Božjem hramu. Poučen od svećenika Elija dječak je prepoznao Božji govor i odgovorio na njegov poziv te cijeli svoj život oblikovao u skladu s njome, po njoj živio i kao prorok je drugima naviještao, ustvrdio je biskup. Kazao je kako smo nešto slično čuli i u evanđeoskom ulomku. Kao što je svećenik Eli pomogao dječaku Eliju odgovoriti na Božji poziv, tako je Ivan Krstitelj riječima: »Evo Jaganjca Božjega!« otvorio svojim učenicima duh da vjerom prepoznaju tko je Isus Krist i pođu za njim. Na Isusov upit što traže, odnosno što zapravo hoće od života, oni se – čini se – u prvi mah nisu najbolje snašli i ponešto su nespretno odgovorili pitanjem Isusu: gdje stanuje. Na njegov poziv: »Dođite i vidjet ćete«, oni su se odazvali, pošli za njim, te je na taj način Isus dobio svoju prvu dvojicu učenika, kazao je biskup. Podsjetivši da je jedan od te dvojice bio Andrija, koji je pomogao svom bratu Šimunu da se i on odazove na Isusov poziv, biskup je naglasio da je Isus već u svom prvom susretu sa Šimunom, kojemu je promijenio ime u Petar – Stijena, obznanio koji je njegov plan s Petrom: da bude stijena na kojoj će izgraditi svoju Crkvu. Na temelju toga biskup je upitao sudionike slavlje čuju li oni vapaje ljudi oko sebe, odnosno koliko su sposobni jedni druge slušati i poslušati, te jedni drugima činiti ono što je najbolje za njih. Istaknuo je koliko je 
važnije od toga da umiju Boga čuti i slijediti njegov glas, navodeći riječi austrijskog filozofa Ludwiga Wittgensteina: „Ne možeš čuti Boga kad govori drugima, nego samo kad tebi govori!“ Da bismo mogli čuti taj glas nužno je slušati vlastitu savjest u tišini neke noći koja se otvara zori vjere. Pozvao ih je da u nutarnjoj sabranosti duše i srca osluškuju Božji glas u svojoj nutrini, i na taj način duhovno putuju prema punini života i smisla koji im samo Bog može dati.
Povezavši naviještenu Božju riječ s blagoslovom nove župne kuće, biskup je podsjetio da će
u njoj živjeti župnik, poslanik Crkve, kojoj je prvotna zadaća da u svijetu u kojem smo zapljusnuti mnoštvom ljudskih riječi, naviješta Božju riječ, upućuje ljude na nju i pomaže im da je poslušaju i žive po Božjem pozivu. Božja riječ nije tek neki zvučni događaj, nego osoba, utjelovljena Božja Riječ koja se zove Isus Krist, u kojoj je smisao svega što postoji, pobjeda života nad smrću i ključ naše vječnosti, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja, da se danas, dok blagoslivljamo njihovu novu župnu kuću, obnove u opredjeljenju za osluškivanje Božje blizine, da pronađu vremena za osobno i zajedničko čitanje Svetog Pisma u svojim obiteljima, te slušanje Božje riječi u misnim i drugim slavljima u crkvi. Još ih je potaknuo neka i oni s dječakom Samuelom Bogu danas kažu: »Govori Gospodine, sluga tvoj sluša!«, a sa sv. Petrom Isusu Kristu posvjedoče: »Gospodine, ti imaš riječ života vječnoga«, i na taj način njihova župa bude zajednica Božje riječi, koja sabranim srcem osluškuje Božji govor, njemu se raduje i nastoji od njega vjerno živjeti. Poželio je da snaga Duha Svetoga, zaštitnika njihove župe dopre do srca 
svakoga od njih, a sv. Antuna pustinjaka je zamolio da pomogne kako bi naše životne pustinje bile prostor u kojem ćemo čuti Boga i osjetiti njegovu božansku blizinu. Svaki naš novi susret s Bogom je izazov i nova prigoda za blagoslovljeni život, ustvrdio je biskup. Još je dodao kako je ugroženost koronavirusom i potresom kojoj smo trenutno izloženi u Hrvatskoj Božji poziv da pozorno osluškujemo što nam on u njima govori, poticaj da prepoznamo i razumijemo dobro koje nam on želi učiniti po našim sadašnjim nevoljama. Poželio im je da uz Božju pomoć u svjetlu Duha Svetoga budu župna zajednica u kojoj ljudi nastoje Boga slušati, živjeti od njegove riječi, hraniti se euharistijskim kruhom i na taj način biti dionici božanskog života.
Na svršetku misnog slavlja biskup je zahvalio župniku Mariću za strpljivost i zauzetost koju je posvjedočio tijekom izgradnje nove župne kuće, kao i obitelji Starčević koja ga je kroz to vrijeme udomila. Zahvalio je Ivicu Žuljeviću i drugim članovima biskupijskog Ureda za gradnju za pomoć što su je iskazivali župniku da se to djelo ostvari, kao i Požeškoj biskupiji koja je ovu izgradnju pripomogla novčanim iznosom od 2 milijuna kuna. Kazao je još kako bismo mogli župniku postaviti ono pitanje koje su Isusu u današnjem evanđelju postavili učenici: »Župniče, gdje stanuješ?«, a da bi nam on odgovorio: »U novoj župnoj kući«. Međutim, naglasio je biskup, kako smo mi u konačnici najbolje nastanjeni onda kad se vjerom uselimo u Isusa Krista, koji nas svojom ljubavlju s križa jedini može nastaniti u vječnosti. Pozvao je stoga sudionike slavlja neka se potrude da zaista cijelim svojim bićem i životom budu nastanjeni u Isusu Kristu i da on postane njihova sudbina ovdje na zemlji i u vječnosti a da toj njihovoj vjerničkoj nastanjenosti treba služiti župnik. Osobitu im je pak zahvalnost izrekao za novčanu pomoć koju su prikupili i za molitve koje su Bogu uputili za žrtve potresa u Petrinji i okolici, među kojima su i neki njihovi rođaci u Dumačama nedaleko Petrinje, sa željom da i u životnim nevoljama koje su ih pogodile, budu hrabri u Gospodinu.
Nakon euharistijskog slavlja biskup Antun, u pratnji svećenika i članova Župnog 
ekonomskog vijeća uputio se u zgradu novoizgrađene župne kuće na koju je zazvao Božji blagoslov.
