Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan
Čitanja: Hebr 8, 6-13; Ps 84, 8 i 10. 11-12. 13-14; Mk 3, 13-19.
Evanđelje dana (Mk 3, 13-19)
„Pozva koje sam htjede da budu s njim.“
U ono vrijeme: Uziđe Isus na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati s vlašću da izgone đavle. Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.
Razmišljanje
Isus traži suradnike koji će nastaviti misiju naviještanja Radosne Vijesti kada On ode k Ocu. Oni će biti Njegove „produžene ruke” na zemlji. Isus je Svoje učenike počeo susretati nakon Svoga Krštenja na rijeci Jordanu tijekom misionarskog djelovanja u Galileji. Neki su bili ribari, drugi carinici, neki pak nešto treće. Svi su najprije povjerovali u Njega, a zatim postali Njegovi učenici i počeli Mu služiti kao Njegovi svjedoci. Isus ih je postupno pripremao za „ribolov ljudi”. Smisao njihova poziva bio je: biti s Isusom, pratiti Ga kamo god On ide, promatrati Njegova djela i učiti od Njega. Isus i nas treba da Mu pomažemo, da budemo Njegovi apostoli u svijetu, u svojim obiteljima, društvu, u školi, na fakultetu, gdje god se nalazili. Ako smo upoznali Isusa, pomozimo i drugima da Ga upoznaju. Ne smije nam biti svejedno kako žive oni kraj nas. Biti s Isusom svakodnevna je odluka. I mi smo na to pozvani — ići za Isusom. Vjerujem da taj poziv nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Što ustvari znači taj poziv? Svatko od nas može teoretski odgovoriti na ovo pitanje, no puno važniji je odgovor koji dajemo u svakodnevici svojim stavovima, djelima i riječima. On ustvari znači pravi istinski odaziv na Isusov poziv da krenemo za Njim.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Tek onaj, koji je sam u svom tijelu iskusio gorčinu boli i trpljenja, može razumjeti i suosjećati s drugim patnicima.
(Valentin Pozaić, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
