Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan
Čitanja: Hebr 10, 11-18; Ps 109, 1. 2. 3. 4; Mk 4, 1-20.
Evanđelje dana (Mk 4, 1-20)
„Iziđe sijač sijati.“
U ono vrijeme: Poče Isus ponovno poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
»Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se. Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razastre se i razmnoži te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.
I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!« Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
da gledaju, gledaju — i ne vide,
slušaju, slušaju — i ne razumiju,
da se ne obrate
pa da im se otpusti.«
I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? Sijač sije Riječ. Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.«
Razmišljanje
Isus poučava i želi doprijeti do nas po prispodobama. Da bismo otkrili značenje prispodoba i shvatili ih, potrebno je pozorno slušati Riječ, a to znači zaustaviti se uz Riječ, ne samo čuti Je. Ono zrno koje se sije u današnjoj prispodobi odnosi se na samu bit našega života — dakle pada na tlo našega života, na ono što trenutno proživljavamo, što želimo, na naše ciljeve i stremljenja. U biti, do nas danas iz različitih izvora dopire mnoštvo riječi; Božja Riječ također dopire do nas. No, riječ koju ću pustiti u svoje srce i dopustiti joj da me vodi ovisi o meni. Zbog toga nam Isus danas i navodi stupnjeve našeg zauzetog slušanja one istinske Riječi. Kada čuju Riječ, neki ne dopuštaju da bilo što promijeni u njihovu životu. Razlog je vrlo prozaičan: ganjanje karijere, želja da se nakupi što više materijalnih dobara te ambicija da se „ostvarim” bez ičije pomoći i sl.. Najčešće u svemu ovome nema mjesta za Boga. No, ima i onih koji žele i traže Boga, Njegovu prisutnost u svome životu i onoj svakodnevici koja sačinjava njihov život — i upravo je to ono odgovarajuće tlo u kojem će Riječ, pošto padne na nj, donijeti plod. A Ti, koja si vrsta zemlje i kakvo tlo nosiš u svome srcu? Ima li u njemu mjesta za Boga? H. C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Zašto odlažemo na sutra da činimo dobro? Zašto čekamo da se obogatimo pa da tek onda dajemo? Nije li dar samog sebe bolji od novca?
(Elizabeta Lesseur, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
