Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan
Čitanja: Hebr 10, 32-39; Ps 36, 3-4. 5-6. 23-34. 39-40; Mk 4, 26-34.
Evanđelje dana (Mk 4, 26-34)
„Baci sjeme i ode spavati, a sjeme raste — sam ne zna kako.“
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste — sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
I govoraše im: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Razmišljanje
Svaki put kada se obraćam — Kraljevstvo Božje raste. Savki put kada pomažem siromahu, čovjeku u potrebi — Kraljevstvo Božje raste. Svaki put kada pružam ruku pomirenja — Kraljevstvo Božje raste. Svaki puta kada se nasmiješim ljudima pokraj kojih prolazim, kada reknem lijepu riječ, učinim dobro djelo — Kraljevstvo Božje raste. Rast Kraljevstva Božjega je milost koju Bog daje, a ja samo omogućavam priliku. Dopuštam da zrno uđe u moje srce i da bude posijano u srca ljudi koje susrećem. Gospodine, nauči me kako biti plodna zemlja da Tvoja Riječ urodi plodom u meni! Pomozi mi sijati dobro da se Tvoje Kraljevstvo događa sada i ovdje. K. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Bilo je ludo misliti da se može »ubiti« bog nekažnjeno, a još luđe vjerovati, kao Nietzshe i Gide, da će ta smrt biti naša sreća.
(G. Picon, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
