Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan
Čitanja: Post 1, 1-19; Ps 103, 1-2a. 5-6. 10 i 12. 24 i 35c; Mk 6, 53-56.
Evanđelje dana (Mk 6, 53-56)
„Koji bi ga se dotakli, ozdravljali bi.“
U ono vrijeme: Pošto Isus i njegovi učenici doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. I kamo bi god ulazio — u sela, u gradove, u zaseoke —po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
Razmišljanje
I molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. (Mk 6, 56) Mi Ga imamo „čitavoga”, samo ako hoćemo — i to svakodnevno. Isus nam dopušta da Ga primimo na svoju ruku, da Ga vidimo, dotaknemo i blagujemo. Usprkos tomu, često nas to uopće ne mijenja. Koliku su vjeru morali imati stanovnici Genezareta koji su obletjeli čitav onaj kraj tražeći ljude koji su u potrebi da ih donesu k Isusu. Ima li u meni takve ljubavi i gorljivosti? Vjerujem li da Bog ozdravlja mene i sve oko mene? D. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Nikad se ne treba žaliti na sudbinu, nikad ne treba reći da je došao kraj, niti da postoji nešto što se ne može savladati i nadvisiti.
(Tagore, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
