Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan
Čitanja: Post 37, 3-4. 12-13a. 17b-28; Ps 104, 16-17. 18-19. 20-21; Mt 21, 33-43. 45-46.
Klanjanje: Gradina.
Evanđelje dana (Mt 21, 33-43. 45-46)
„Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo!“
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.«
»Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.«
»Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«
Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim!
Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«
Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.
Razmišljanje
Donijeti plod u pravo vrijeme! Isus u ovoj prispodobi o vinogradu govori o našem ljudskom životu. Pokušaj pronaći sebe u ovoj priči. Ova prispodoba sažetak je povijesti Spasenja. U njoj Isus nagoviješta Svoju smrt kojoj je uzrok ljudska okorjelost i nevjera. Onaj odbačeni kamen koji postaje zaglavni jest sam Sin Božji. Bog Otac kao Vlasnik vinograda šalje Svoga Sina nadajući se da će vinogradari poštovati Njegova Sina. Unatoč svoj brizi i nastojanjima Gospodara da dopre do vinogradara, oni i dalje ustraju u svojoj pohlepi. Žele zaposjesti ono što im je bilo dano samo u najam. Ovdje se jasno vidi kontrast između Božje ljubavi i Božjeg povjerenja prema Izraelu i ljudske nevjernosti i pohlepe. Bog je svakoga od nas obdario Svojom ljubavlju i povjerenjem dajući nam određeno vrijeme boravka na zemlji. Dariva nas ljepotom stvorenja koje nas okružuje i koje je stvoreno iz ljubavi prema nama i koje nam je povjereno od postanka svijeta: …napunite zemlju, i sebi je podložite! (Post 1, 28) Dao nam je sve što nam je potrebo da bismo to mogli ostvariti. Koliko sam toga svjestan? Ova se prispodoba odnosi na sve nas, jer svatko od nas može odbaciti Isusa, može ne odgovoriti svojim životom na Njegovu ljubav, zanemariti Božji vinograd koji mu je dan u obradu ne donoseći životni plod u odgovarajuće vrijeme. Bog od nas očekuje djela ljubavi i vjernosti. Isus u ovoj prispodobi ne govori samo o ljubavi i brizi Boga Oca nego i o strašnom sudu koji čeka one koji su omalovažili, prezreli svoje obveze naspram Gospodara te dopustili pohlepi da ih potpuno obuzme i prisvojili ono što nije njihovo. Razmisli: daješ li odgovarajući plod i donosiš li ga u pravo vrijeme? Jesi li svjestan da si kao katolik radnik u Božjem vinogradu, to jest u Crkvi? Z.L.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Ljubav nije čudo, ali čini čudesa.
(Milan Begović, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
