Na Treću korizmenu nedjelju, 7. ožujka požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu sv. Martina Biskupa u Požeškom Brestovcu te je na misnom slavlju u župnoj crkvi krstio Josipa, peto dijete roditelja Igora i Sanje Babić. Pozdravljajući sudionike slavlja, biskup je kazao da nas Božja riječ ove korizmene nedjelje poziva da budemo vjerni Bogu, jer tim putem rastemo na onoj razini života za koju nas je on stvorio. Izrazio je radost što danas u Brestovcu obitelj Igora i Sanje Babić svojim petim djetetom svjedoči da živi vjernost Bogu na konkretan bračni i obiteljski način. Zahvalio im je za njihovo peto opredjeljenje za život, te im je kazao kako su se time svrstali na Božju stranu koji želi, voli i blagoslivlja život.
U homiliji biskup je ustvrdio da bi Isusov čin tjeranja trgovaca iz jeruzalemskog hrama, o kojem govori današnje evanđelje, po shvaćanju mnogih naših suvremenika bio protumačen i osuđen kao oduzimanje ljudima radnog mjesta. Istaknuo je da se u tom događaju susrećemo s Božjom logikom koja se ne podudara s našim ljudskim načinom razmišljanja. To potvrđuje i apostol Pavao kad u ulomku drugog čitanja iz Prve poslanice Korinćanima kaže da Židovi njegova vremena ištu znakove, a Grci traže mudrost, kršćani propovijedaju Krista raspetoga. Valjalo bi, nastavio je biskup, uvijek iznova otkrivati i vrednovati Božju istinu objavljenu u Krstu raspetome, i promišljati kako u svjetlu te istine trebamo djelovati, na što smo napose pozvani u korizmenom vremenu. Ispripovjedio je kako mu jedan njegov poznanik, redovnik, ne upit »što radiš?« uvijek odgovara »živim«. Raditi i živjeti nije isto, kazao je biskup, te je naglasio kako je od onoga što radimo mnogo važnije što i kako živimo. Čovjek naime nije stvoren na mjeru stvari, ustvrdio je, spomenuvši kako već djetetu nije dovoljno dati u ruke igračku ili neku drugu stvar, jer je ono brzo odbaci i nerijetko u plaču traži da ga majka ili neka druga voljena osoba uzme u naručje. Na taj način ono svjedoči da ne pripada stvarima, nego osobi, majci i ocu, kod kojih se osjeća sigurnim. Upisano je u naše biće da smo konačno u pravom stanju svog postojanja, da najbolje i najtočnije živimo kad smo u Božjim rukama i kad smo mu vjerni, a tek potom je pitanje što radimo, ustvrdio je biskup.
Povezujući rečeno s ulomkom prvog čitanja iz Knjige izlaska, u kojem Bog preko Mojsija izgovara deset riječi – hebrejski dabarím – koje mi nazivamo deset zapovijedi, biskup je podsjetio da prva od njih »Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene« traži da Bog koji nas je smislio i pozvao u život, koji je izvor i autor našeg postojanja, bude prvi i najvažniji u našem životu. Kad je netko drugi ili nešto drugo važnije od Boga, naš životni poredak nije točan te nismo na onoj razini postojanja na koju smo pozvani, kazao je biskup. Dodao je kako je Bog svoj izabrani narod, nakon što ga je oslobodio fizičkog robovanja u Egiptu, želio na brdu Sinaju osloboditi duhovnog robovanju zlu i grijehu, davši mu deset pravila slobode, deset zapovijedi. Bog želi slobodnog čovjeka. Sloboda je jedna od bitnih sastavnica čovjeka kao osobne stvarnosti. Biskup je pripomenuo kako suvremeni čovjek rado sluša govor o slobodi i pri tom je uglavnom poima kao okvir unutar kojeg radi što hoće, ali da ima poteškoća kad svoju slobodu treba uskladiti s Božjim zapovijedima, koje ga uzdižu u zajedništvo Božjeg života. Naglasio je da kršenje Božjih zapovijedi ne nanosi štetu Bogu, nego ugrožava čovjeka u njegovu izvornom identitetu.
Tumačeći pak evanđeoski ulomak, u kojem Isus, nakon što je očistio hram od trgovaca, zapodijeva sa svojim suvremenicima raspravu o hramu, odnosno o Božjoj prisutnosti u njemu, biskup je upozorio na opasnost da se odnos ljudi s Bogom pretvori u trgovinu, a da se služenje Bogu izopači u služenje samima sebi, vlastitoj sebičnosti i lakomosti. Protumačio je kako svojevrsna Isusova srdžba koja je došla do izražaja pri istjerivanju trgovaca iz hrama, nije izraz mržnje prema njima i drugima koji su od hrama učinili tržnicu, nego očitovanje određene tuge što se ljudi u domu molitve ne susreću s Bogom i ne ispunjaju njegovom prisutnošću od koje žive. Kazao je kako je navedeni događaj u zidanom hramu poslužio Isusu kao prigoda da progovori o hramu svoga tijela koje će na križu biti prineseno kao pashalna žrtva za spasenje svijeta i u uskrsnuću biti slavno preobraženo, te da je osoba Bogočovjeka Isusa Krista istinsko mjesto susreta Boga i čovjeka. U njem su se, naime, susrele dvije vjernosti: vjernost Boga čovjeku i vjernost čovjeka Bogu, zaključio je biskup.
Pozvao je sudionike slavlje da ove korizme ne ostanu na površini postojanja, nego dopuste Isusu Kristu neka ih uvede u dublje razmišljanje o njima samima, i pomogne im da se obnove u svojoj vjernosti Bogu, da se kao supružnici obnove i u svojoj vjernosti bračnom drugu, djeci i ostalim članovima obitelji, kao i onim moralnim zakonitostima života koje su sročene u deset Božjih zapovijedi, a koje je Isus objedinio u jednoj jedinoj zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ustvrdio je da se život događa ondje gdje se ljudi odvaže s Bogom ljubiti, koji je ljubav, i s njime živjeti otajstvo križa, položenost života za druge po primjeru Isusove žrtve na križu. Kazao je da supružnici Babić nisu ljubav shvatili kao nešto usputno, nego kao ono što je bitno i najvažnije u ljudskom životu, te su stoga iz velikodušne ljubavi spremne na žrtvu prihvatili i peto dijete. Onaj tko o životu razmišlja samo trgovački, radno i gospodarski, neće imati razumijevanja za njihovo opredjeljenje da imaju više djece, kazao je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da ove korizme mole za navedenu obitelj, kao i za druge bračne drugove da u svom razmišljanju i u svom opredjeljenju dadnu više prostora ljubavi, kako u braku tako i u društvu u Hrvatskoj ne bi pobjeđivala nemoć sebičnosti, nego ljubav kao najživotnija Božja stvarnost.
Na svršetku misnog slavlja biskup je roditeljima Babić čestitao krsno preporođenje njihova sina Josipa, potaknuo ih da budu ponosni što su s Bogom na strani života, te im je poželio puno duhovne snage da žrtvu ljubavi za svoju djecu ne nose kao teret, nego kao slobodu koja im daje smisao i dostojanstvo. Nazočne pak vjernike, koji su biskupovu čestitku popratili pljeskom, pozvao je da svojom molitvom te na druge načine i dalje budu potpora roditeljima s brojnom djecom. Zahvalio je župniku Franji Nemetu na onome što nastoji u suradnji s njima činiti za dobro njihovih duša. Zahvalio je ministrantima, pjevačima i drugim sudionicima koji su pridonijeli ljepoti misnog slavlja. Osobitu zahvalnost izrekao je nazočnim članicama molitvene zajednice »S Marijom za život« što tijekom četrdeset dana ove korizme svojom svakodnevnom molitvom u crkvi sv. Lovre u Požegi nastoje promicati život. Na članove obitelji Babić, osobito na djecu, te na sve sudionike slavlja zazvao je Božji blagoslov. Nakon svete mise biskup Antun se zadržao u razgovoru sa spomenutom obitelji, zanimao se za njezin svakodnevni život, uručio darove i novčanu potporu.
