Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 10. ožujka u župnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage u Čaglinu večernje euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio Saru, šesto dijete roditelja Gorana i Karmele Grgurić. Uvodeći u misno slavlje podsjetio je nazočne vjernike da nas Crkva u korizmi na poseban način poziva na pokoru i obraćenje. Dva su to osobna čina, kojima svjedočimo kako želimo biti drugačiji, bolji ljudi, na mjeru Božju. Dokle god u nama postoji ta želja, nalazimo se blizu Bogu, kojemu je stalo do toga da budemo obraćeni i više njegovi, ustvrdio je biskup. Zahvalio je nazočnima za sva korizmena nastojanja oko obraćenja. Kazao je da ga raduje što može danas predvoditi slavlje krštenja šestog djeteta u obitelji Gorana i Karmele Grgurić, koje je pozdravio s posebnim poštovanjem, jer su svojim opredjeljenjem posvjedočili kako su na strani života, što je osobit izazov u Hrvatskoj u kojoj je više umrlih nego rođenih. Pripomenuo je da rado dolazi krstiti peto i daljnje dijete u kršćanskim obiteljima, kako bi roditeljima iskazao poštovanje. Naglasio je da u svetom krštenju sudbinu malog djeteta ne povjeravamo nekome nemoćnome, nego snazi Isusove ljubavi kojom je on na križu pobijedio smrt. Stoga je krštenje najvažniji događaj u čovjekovu životu, jer ga određuje u njegovoj sudbini ne samo do groba, nego za vječnost.
U homiliji biskup je rekao da je korizma vrijeme u kojem prvenstveno nastojimo sabranije i
vjernije slušati Božju riječ da bismo od nje živjeli u skladu s Isusovom riječju: »Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta«. Ustvrdio je da čovjek ima potrebe koje nadilaze materijalna dobra, jer on živi ponajprije od onoga što mu je u srcu. Polazeći od prvog čitanja iz Knjige Ponovljenog zakona, kazao je kako u njem Mojsije podsjeća svoje sunarodnjake da su od Boga primili Zakon saveza, i da se u njihovu odnosu prema Bogu, prema čovjeka, i u konačnici prema cijeloj stvarnosti očituje njihov pravi identitet, kako nam to potvrđuje i naše životno iskustvo. Po načinu na koji se netko od ljudi odnosi prema drugima, zaključujemo kakav je on. Postoje pravila uređenog ponašanja u odnosu prema Bogu, bližnjima i cijeloj stvarnosti oko nas, naglasio je biskup. Tako, primjerice, država propisuje svoja pravila, zakone, te ih u hrvatskom Saboru usklađuje sa zakonima Europske unije, i na taj način nastoji uspostaviti odnose po kojima će ljudi i u Hrvatskoj živjeti uređeno na isti način kao i u drugim europskim zemljama. No, istaknuo je kako prije bilo kakvih državnih zakona, postoje Božji zakoni. Drama našeg postojanja je u činjenici što možemo stvarati neke naše ljudske zakone i po njima živjeti, a Božje zakone ostavljati po strani, ustvrdio je biskup. Napomenuo je kako su društvo, obitelji i pojedinci istinski uspješni onda kad ljudi dadnu prvenstvo prirodnim, Božjim pravilima i zakonima i prema njima oblikuju ljudske zakone.
Kazao je kako Mojsije u spomenutom ulomku podsjeća Izraelce da su oni brojčano mali narod, ali da mogu postati veliki narod ako budu živjeli po onim zakonima koje im je Bog dao na brdu Sinaju, a nazivaju se deset zapovijedi Božjih, i da će uvijek najbolje činiti kad se u svojim odnosima prema Bogu, drugim ljudima i cijeloj stvarnosti oko sebe, uključujući i državne zakone, budu ravnali prema Božjim zapovijedima. Kad bi neki državni zakoni bili protivni Božjim zakonima, ne bismo ih smjeli obdržavati, jer bismo time pogazili ono što je Božja istina o nama, a to bi značilo prezreti samoga sebe, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako Bog nije dao deset zapovijedi da nam oteža život, nego da nam pomogne biti najdublje povezani s njime, i u pravilnim odnosima s bližnjima i cijelom stvarnošću oko nas, jer u tome leži prava sreća, kazao je biskup. Još je rekao da sreća nije nagomilati nešto materijalno, nego biti usklađen s onom razinom života kojoj pripadamo i koju je Bog za nas smislio.
Nadovezujući se na evanđeoski ulomak u kojem Isus uvjerava svoje slušatelje da nije došao dokinuti Božje zapovijedi sadržane u Mojsijevom zakonu, nego da ih je došao ispuniti, biskup je ustvrdio da je sam Isus naznačio kako je ljubav način kojim se ostvaruje to ispunjenje, te su stoga sav zakon i proroci sažeti u zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Kazao je da je ljubav moj odnos prema drugome, u kojem drugoga stavljam na prvo mjesto, živim za toga drugoga i polažem svoj život za njega. Upravo takvu je ljubav Bog posvjedočio kad nam je Sina svoga Isusa Krista dao do kraja, do u smrt, da bi nam poručio kako nije protiv nas, nego za nas i tom moćnom ljubavlju koja pobjeđuje smrt i nas uveo u puninu života.
Istaknuo je kako je obitelj koja je donijela na krštenje svoje šesto dijete kroz svoj odnos
prema životu očitovala koji je njezin odnos prema Bogu, koji voli život i koji je uvijek za život. Spomenuo je kako se neki bračni drugovi, koji nisu spremni imati više nego jedno ili dvoje djece, opravdavaju žrtvom koju to traži od njih, a koju nisu spremni podnijeti. Kazao je da oni time očituju kako nisu razumjeli osnovnu značajku ljubavi, a to je njezina povezanost sa žrtvom, koja čovjeka iznutra ispunja, oplemenjuje i daje smisao njihovu životu. Stoga je čestitao roditeljima Grgurić što su prihvatili šesto dijete, vjerni Božjim načelima po kojima je on prisutan u njihovu životu, dajući smisao najtežim situacijama i žrtvama njihova bračnog i obiteljskog života. Poželio im je puno radosti u nastojanju oko dobrog odgoja djece, u kojem neće izostati zauzetost da svoju djecu odgoje u pravom odnosu prema Bogu, bližnjima i svim drugim stvarnostima, po obiteljskoj molitvi, a osobito po sudjelovanju na nedjeljnoj svetoj misi. Pozvao ih je da zajedno s drugim vjernicima ove korizme posvjedoče kako se žele što potpunije pripadati Bogu, i živeći u skladu s njegovim zakonima pridonositi da naša zemlja bude blagoslovljena.
Na svršetku misnog slavlja biskup je roditeljima Grgurić čestitao krsno preporođenje njihove kćeri Sare, te im je kazao da budu ponosni što su se opredjeljenjem za šesto dijete svrstali u Hrvatskoj na stranu života, na stranu Božju. Nazočne pak vjernike pozvao je da poštuju roditelje koji prihvaćaju brojnu djecu, jer je u takvim obiteljima i u njihovoj djeci naša hrvatska budućnost i Božja vječnost. Zahvalio je župniku Milanu Klobučaru na onome što nastoji redovito činiti u čaglinskoj, ruševačkoj i zdenkovačkoj župi koje su mu povjerene, a župljanima je zahvalio za suradnju u njegovu poslanju, napose nazočnim pjevačima koji su pjesmom uzveličali sveto slavlje. Na obitelji Grgurić, na sve sudionike slavlja, na cijelu čaglinsku župu zazvao je Božji blagoslov. Poslije svete mise biskup Antun se zadržao u razgovoru sa članovima spomenute obitelji, zanimao se za njihov obiteljski život, te im je uručio darove i novčanu potporu Požeške biskupije.
