DRUGA VAZMENA NEDJELJA

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Druga vazmena nedjelja
Nedjelja Božjega milosrđa

Čitanja: Dj 4, 32-35; Ps 117, 2-4. 15c i 16a. 17-18; 1 Iv 5, 1-6; Iv 20, 19-31.


Evanđelje dana (Iv 20, 19-31)

„Nakon osam dana dođe Isus, stane u sredinu i reče: »Mir vama!«“

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.


Razmišljanje

Najvažnija zadaća koju Uskrsli povjerava Svojim apostolima je služba otpuštanja grijeha. Isus daje ovu vlast Svojim učenicima da izmiruju grješnike s Bogom, da rasipne sinove ljudske privedu k Ocu. Po ovom sakramentu postaju sluge i širitelji Božjega milosrđa, po ovom sakramentu svećenici sudjeluju u čudesnom činu Presvetog Trojstva — popravljanju i spašavanju svijeta, a taj čin je Gospodinovo milosrđe i oproštenje. Dajući ovu sakramentalnu vlast otpuštanja grijeha Svojim učenicima, Gospodin Isus im daje i Duha Svetoga da tu vlast vrše Njegovom moći i uz Njegovu asistenciju. Budući da Isus u trenutku podjele ove vlasti u Svoje učenike udahnjuje moć i silu Svoga Duha, to znači da je ona jako važna i da je potrebna posebna Parakletova nazočnost. Iz životnog iskustva i prakse znamo da se u brojnim crkvama i da velik broj svećenika neprestano dijeli ovaj sakrament. Korizma je idealan primjer vremena kada se na osobit način slavi ovaj sakrament. Ispovijedanje, služba ovog sakramenta uopće nije laka i traži od svakog svećenika puno strpljivosti, mudrosti, obazrivosti, blagosti… i zbog toga je silno potrebna prisutnost Duha Svetoga dok se ovaj sakrament vrši. S druge strane, važno je da budemo zahvalni Bogu za dar ovog sakramenta, za dar Njegova opraštanja i da se znamo ispravno njime koristiti. Isus je znao da ćemo kao ljudi — po naravi grješni — lutati, padati, griješiti i zato nam je htio dati ovaj sakrament oproštenja i pomirenja. Potrebno je iznova osvijestiti važnost i potrebu korištenja ovim sakramentom. Nisu samo Uskrs i Božić vrijeme kada prilazimo k rešetkama ispovjedaonice. Korištenje ovog sakramenta, ispovijed bi trebala biti naša uobičajena redovita mjesečna praksa. To je važno ne samo zbog toga što nam se u sakramentu ispovijedi otpuštaju grijesi nego i zbog obnove stanja milosti posvetne i dara duhovne snage za borbu protiv grijeha, rada na sebi i razvoja vlastitih krijeposti. Uz to redovito pristupanje sakramentu pokore razvija u nama krjepost strpljivosti, vjernosti, ustrajnosti te vježba i učvršćuje našu volju. Uskrsli Kriste, zahvaljujemo Ti za ovaj veliki dar Tvoga milosrđa! D.M.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)


Poticajna misao

Život nećemo učiniti lakšim bježanjem i strahom pred poteškoćama nego hrabrošću kojom ćemo ih primati. Tko neprestano žvače podnesene nevolje, nikada ne može izići nakraj svojim životom.

(Daniel Krein, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)