Na Veliki četvrtak, 1. travnja biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe sv. Terezije predvodio je u požeškoj Katedrali Misu večere Gospodnje.
Homiliju je biskup započeo pitanjima: »Kad je počela prošlost i kad je ona završila? Ima li prošlost ikakva utjecaja na sadašnjost? Kad je počela sadašnjost i kad će ona završiti? Što je to budućnost?«. Ustvrdio je da na ta složena pitanja nema jednostavna odgovora. Kazao je kako je ipak moguće reći da prošlost nije završila, jer živi na svoj način u sadašnjosti, i da je prošlost u sadašnjosti moćna onoliko, koliko je moćan onaj koji je tu prošlost oblikovao, po kojem je ona prošlost i još uvijek ima svoje trajanje. Naglasio je da nas sveta čitanja i otajstvo koje slavimo žele usredotočiti na Božju činjenicu s obzirom na prošlost, sadašnjost i budućnost. Polazeći od ulomka prvog čitanja iz Knjige izlaska, spomenuo je da u njem čujemo kako su Židovi željeli sačuvati prošlost, da ona ima snage i u budućnosti. Mojsije određuje obred po kojem će se djelo oslobođenja njegova naroda iz Egipta, što ga je Bog ostvario u prošlosti, trajno obnavljati u sadašnjosti, a židovska sadašnjost biti moćna onoliko, koliko je to Božje djelo u njoj prisutno. Biskup je povezao to s ulomkom drugog čitanja u kojem sv. Pavao tumači Korinćanima da je primio od drugih ono što im je predao kao nešto što trebaju činiti, podsjećajući ih na Isusov čin predaje sama sebe za nas i obred po kojoj postajemo njezini dionici. Upozorio je sudionike slavlja da dobro uoče kako sv. Pavao ovdje ne kaže da je Isus bio izdan, nego predan, te je ustvrdio: Izdaja je Judin čin, a predanje je Isusov božanski čin. Kad je bio predan, on uze kruh i reče: „Uzmite, ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Uzmite čašu, ovo je krv moja predana za vas. To činite meni na spomen!“ Božanski moćan Isus želio je da njegova ljubav – kojom nas je prema riječima sv. Ivana u naviještenom evanđeoskom ulomku ljubio do kraja – i njegovo predanje za nas bude moćno u našoj sadašnjosti. I tako tijekom dvije tisuće godina, koliko je moćan on i njegova ljubav, toliko je moćna njegova prisutnost u našoj sadašnjosti, ustvrdio je biskup. Pojasnio je da nam je Isus, kako bi otklonio svaku sumnju, naredio da se njemu na spomen ostvaruje konkretan čin: da u svetoj misi uzimajući kruh i čašu, blagujemo njegovo tijelo i pijemo njegovu krv, te time navješćujemo njegovu pobjedu nad smrću i postajemo dionici njegova predanja. Toliko je moćna naša osobna i naša zajednička hrvatska sadašnjost, koliko su moćni oni koji su nam ostavili baštinu koja se nije potrošila u prošlosti. Gospodin naš Isus Krist nije nestao s povijesne scene. On jest nevidljiv, ali nije zato manje prisutan i manje moćan. On, uskrsli Gospodin kao pobjednik nad smrću i danas daje moć svojoj ljubavi, i želi njome ući u naše živote, istaknuo je biskup.
Upitao je sudionike slavlja jesu li svjesni i željni te moćne Isusove ljubavi, ili tragajući za nekim drugim, ljudskim moćima, koje su zapravo nemoći, ostaju nemoćni pored tako velike mogućnosti da Isus Krist u njima ostvaruje svoje djelo ljubavi. Pozvao ih je da tako oblikuju svoj život i u vjeri otvore sve prostore svoga bića da se u njima može nastaniti moćna Isusova ljubav koja je na križu pobijedila smrt i u uskrsnuću ostvarila trijumf života. Ako netko od nekoga drugoga očekuje nešto više i moćnije, zavarava se jer je u Isusu Kristu stvarnost i istina, ali ne na naš ljudski, nego na božanski način, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da povjeruju tom božanskom načinu prisutnosti Isusove ljubavi s križa u Presvetoj Euharistiji, da je na nedjeljnoj svetoj misi radosno slave i primanjem svete pričesti postanu njezinim dionicima. Sva prošlost, sadašnjost i budućnost na svoj se način zgusnula u toj Božjoj ljubavi jačoj od smrti koju susrećemo u euharistiji, ustvrdio je biskup. Poželio je sudionicima slavlja da ona u njima bude vječno prisutna, da svaki pojedini od njih i svi zajedno budu što snažnije dionici tog Božjeg djela.
