Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Bl. Ozana Kotorska, djevica
Spomendan (u Vazmenom vremenu)
Čitanja: Dj 11, 19-26; Ps 86, 1-3. 4-5. 6-7; Iv 10, 22-30.
Klanjanje: Lipovljani.
Evanđelje dana (Iv 10, 22-30)
„Ja i Otac jedno smo.“
Svetkovao se u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!« Isus im odgovori:
»Rekoh vam pa ne vjerujete.
Djela što ih ja činim u ime Oca svoga —
ona svjedoče za mene.
Ali vi ne vjerujete
jer niste od mojih ovaca.
Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom.
Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.
Ja i Otac jedno smo.«
Razmišljanje
Pripadnost Isusovu stadu, Njegovim ovcama proizlazi iz činjenice slušanja Pastirova glasa. Njegov glas, boja Njegova glasa i ton nam je poznata, jer je u stanju toliko i tako nas dotaknuti da Ga prepoznajemo u metežu, zbrci i neredu buke ovoga svijeta. No, nameće nam se ovdje i pitanje: poznajem li ja Njegove Riječi i znam li ih prepoznati u moru riječi koje svakodnevno čujem? Je li moje svakodnevno štivo Njegova Riječ — Sveto Pismo? Postoji još jedan korak koji trebamo učiniti da bismo uspostavili prisan odnos s Pastirom. Postoji opasnost da imam znanje i da sam vješt u citiranju i korištenju Božje Riječi, a da Joj ne dopuštam da se nastani u meni u svoj svojoj dubini, da oblikuje i hrani moju dušu — da učini od mene „ovcu” koja će živjeti od onoga što čuje od Pastira. Pronalazim li vremena za upoznavanje Boga upoznavanjem Njegove Riječi? H.C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Ne stvara sreću stupanj blagostanja nego naš odnos prema vlastitom životu. A to je ono što ovisi samo o nama, pa, prema tome, čovjek uvijek može biti sretan ako želi, i nitko ga u tome ne može spriječiti.
(Solženicin, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
