Na svetkovinu Presvetoga Trojstva, 30. svibnja i Dan državnosti Republike Hrvatske, požeški biskup Antun Škvorčević u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima središnjih biskupijskih ustanova i Župe sv. Terezije Avilske, predvodio je euharistijsko slavlje za Domovinu i molitveno se spomenuo svih poginulih branitelja. Među sudionicima slavlja bili su novoizabrana županica Požeško-slavonske županije Antonija Jozić, te novoizabrani gradonačelnik Grada Požege, Željko Glavić i dogradonačelnik Borislav Miličević.
Polazeći od ulomka prvog čitanja iz Knjige brojeva u kojem Mojsije svoje sunarodnjake poziva da ispitaju prijašnja vremena, upoznaju i u srce upišu događaje koje je Bog za njih učinio kad ih je izveo iz egipatskog ropstva, biskup je u homiliji ustvrdio da ljudi u ono drevno doba o Bogu nisu razmišljali putem apstraktnih ideja, nego putem konkretnih događaja. Da Bog postoji, može se stoga zaključiti po njegovim djelima koja su nedokučiva, iznenađujuća, smislena, zamašita za sadašnjost i za vječnost. Kazao je kako je iz Božjih djela koja navodi spomenuti svetopisamski ulomak vidljivo da je Bog inicijator čovjekove slobode, naglasivši da je sloboda jedan od misterija čovjekova postojanja. Pojasnio je da je to sloboda koju voli Bog, jer on je sloboda u punom smislu, i da Bog želi da njegov narod bude slobodan, oslobođen egipatskog ropstva, i da on stoga po svom sluzi Mojsiju potiče svoj narod da tu istinu najprije provjeri, ispita i upozna svojom pameću, a zatim je upiše duboko u svoje srce.
Istinu o čovjekovu pozivu na slobodu biskup je produbio riječima kojima nas apostol Pavao iz ulomka drugog čitanja iz Poslanice Rimljanima, poziva da provjerimo, ispitamo i spoznamo i u srce pohranimo dar Duha Svetoga kojega nam je Bog udijelio po Isusu Kristu. Taj Božji Duh je neuhvatljiv, ali u nama prisutniji od bilo koje druge prisutnosti, on u nama određuje našu ljudsku sudbinu, koju sv. Pavao naziva posinjenje, ustvrdio je biskup. Pojasnio je kako to znači da mi ljudi nismo proizvod slijepe slučajnosti, nego plod Božje ljubavi, a kad su grijeh, zlo i smrt ranili tu Božju ljubav u nama, Bog je po žrtvi ljubavi svoga Sina Isusa Krista na križu intervenirao u našu korist, oslobodivši nas od ropstva grijeha i smrti, a po daru Duha Svetoga uzdigao nas je u dostojanstvo svojih sinova i kćeri, i mi po njemu, koji je Duh Sina Očeva smijemo i možemo Bogu govoriti: »Oče!«
Napomenuvši kako Isus u evanđeoskom ulomku nastupa kao pobjednik nad smrću, koji snagom vlasti koja mu je dana na nebu i na zemlji, svojim učenicima zapovijeda: »Idite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!«, biskup je ustvrdio da nas Riječ Božja današnje svetkovine po treći puta poziva i potiče da umom provjerimo, ispitamo, upoznamo i srcem upamtimo da se taj Isusov »Idite!« već dvije tisuće godina ostvaruje na čudesan način u mnoštvu onih koji prihvaćaju Isusovu radosnu vijest i primaju sveto krštenje. Pri tom je naglasio kako je za nas najčudesnije da je taj Isusov »Idite! dospio i do nas, te smo i mi krštenjem ušli u identitet i dinamizam Božjih sinova i kćeri.
Kazao je kako nas sva tri sveta čitanja današnje svetkovine pozivaju da u svojim razmišljanjima ne ostanemo samo na razini onoga što mi ljudi možemo učiniti da bi nam život bio bolji, nego da neprestano provjeravamo, ispitujemo i u srce pohranjujemo ono što Bog čini po Duhu svoga Sina i čini nas svojom posinjenom djecom. »Oči vjere to prepoznaju, srce prosvijetljeno Duhom Svetim to razumije, tome se raduje i sudjeluje u tom Božjem djelu«, kazao je biskup, sažimajući svetopisamski govor o Bogu živomu, koji nije neka ideja niti tlapnja, nego biće koje je posvjedočilo sebe kroz čudesna djela u povijesti spasenja. Pozvao je sudionike slavlja na molitvu da im Bog pomogne razumjeti, ne toliko pameću, koliko srcem, djelo ljubavi koje je u Isusu Kristu za njih ostvario, kao i posinstvo u koje ih je darom Duha Isusova uključio.
Biskup je dodao kako spomenuti biblijski poučak »Provjeri, ispitaj, spoznaj i u srce upiši!« ima svoje snažno značenje i za Dan državnosti. Rekao je: »Trinaest stoljeća postojimo na ovim prostorima. Povjesničari se trude protumačiti nam otkud to i kako, ali na koncu vjernik zna, da sve što se događa u povijesti nije bez Božje prisutnosti, bez onoga što u ljudskim srcima i savjestima pokreće snaga Božjega Duha, a osobito snaga ljubavi. Sve ono što je tijekom trinaest stoljeća u Hrvatskoj bilo pokretano ljubavlju za čovjeka, za Boga, za domovinu, nije bilo tek ljudsko djelo, nego Božje. Treba zaista ispitivati i istraživati našu hrvatsku povijest, upravo s polazišta što je Bog ostvario s nama, u nama«. Naglasio je kako bi osobito želio da danas ispitamo, istražimo, upoznamo i u srce upišemo ono što se dogodilo devedesetih godina kad je stvorena hrvatska država, i koja je to bila snaga po kojoj smo opstali na ovim prostorima, premda smo devet stoljeća biti bez vlastite države. Biskup je ustvrdio: »Toj snazi hrvatskog čovjeka služila je Isusova Crkva, jer trinaest stoljeća naroda, trinaest stoljeća je i Crkve Isusove. Otkad je naroda, otad je i Crkva u hrvatskom narodu služila duši njegova čovjeka da prepoznaje svoju veličinu po Bogu, i da se ne boji nikakvih ljudskih strategija, jer na koncu pobjeđuje Božja strategija ljubavi objavljena u Isusu Kristu.« Napomenuvši da je u našu hrvatsku slobodu i državnost upisana i sasvim posebna duhovnost, i upozorivši da će nam malo toga ostati ako se odreknemo te duhovne dimenzije i veličine naše prošlosti, biskup je ustvrdio da su tu duhovnost na sasvim posebni način u našu slobodu i hrvatsku samostalnost upisali hrvatski branitelji time što su posvjedočili spremnost svoj život položiti za naše dostojanstvo. Upozorio je da se svaki puta kad izgubimo iz vida tu duhovnost izlažemo opasnosti da se govor o hrvatskoj državnosti pretvori u međusobna prepiranja i prepucavanja u cilju nečijih sebičnih interesa. Stoga nikad ne smijemo smetnuti s uma da su ljubav i nesebičnost u dnu naše hrvatske slobode, da su ljubav i sloboda najvažniji okvir naše samostalnosti i države, ustvrdio je biskup. Kazao je sudionicima slavlja da želi zajedno s njima Bogu zahvaliti za dar slobode i ljubavi koja se ostvaruje u našoj neovisnoj domovini Hrvatskoj, te da zajedno s njima tu domovinu želi voljeti ne na sebičan način, nego onako kako nas potiče Bog, trajno prisutan u povijesnim događajima. Pozvao ih je da otvore Bogu sve osobne i javne prostore u Hrvatskoj, i da s njime surađuju u izgradnji njezine budućnosti. Novoizabranim pak nositeljima lokalnih vlasti na županijskoj i gradskoj razini poželio je da Bog blagoslovi sve ono što će nastojati činiti s naslova slobode, dobrohotnosti i ljubavi.
