Na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije, 31. svibnja 2021. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u voćinskom svetištu svetu krunicu, kojom je u Požeškoj biskupiji zaključena molitvena inicijativa pape Franje tijekom mjeseca svibnja za prestanak pandemije. Nakon svete krunice biskup je predvodio euharistijsko slavlje u zajedništvu sa svećenicima Slatinskog dekanata. Uz župljane voćinske Župe sudjelovala je skupina hodočasnika iz Župe Uzvišenja Sv. Križa u Dugom Selu, većinski podrijetlom s Kosova, predvođena njihovih župnikom Tomislavom Kraljem.
U homiliji biskup je rekao kako nam današnji dolazak hodočasnika iz Dugog Sela u Voćin i njihov susret sa svojom rodbinom i poznatima pomaže da razumijemo znakovitost Marijina pohoda Elizabeti, koji danas slavimo. Istaknuo je kako je sv. Luka u naviještenom evanđeoskom ulomku zapisao da je Marija pohitila u gorje, u grad Judin, posjetiti svoju rođakinju Elizabetu. Spomenuo je kako je vijest koju je Marija čula pri navještenju Isusova rođenja da je Elizabeta začela dijete u starosti, bila razlogom da Marija što prije dođe posjetiti svoju rođakinju. Biskup je ustvrdio da su i Elizabetino i Marijino začeće bili naum i djelo Božje, i da se njih dvije nisu susrele da bi pripovijedale ponajprije o nekim svojim rodbinskim pitanjima, nego upravo o onom što je Bog u njima ostvario. Elizabeta gleda u Mariji čudesno začeće Isusovo, a Marija promatra u Elizabeti iznenađujuće i izvanredno začeće Ivanovo. One se tim začećima raduju i Bogu zahvaljuju što on računa s njima, malenim ljudima, razumije se s njima i po njima ostvaruje svoj veliki božanski zahvat spasenja, ustvrdio je biskup. Istaknuo je kako se večeras u Voćinu na ovom Marijinu slavlju okupio svijet naoko nemoćan, mali ljudi, koje moćnici ovoga svijeta smatraju beznačajnima: porijeklom iz Letnice na Kosovu, Bosne i Hercegovine, iz Srijema ili od drugud, zajedno sa starosjediocima. Poručio je sudionicima slavlja kako nije važno što o njima misle i govore takozvani veliki ljudi ovoga svijeta, nego da oni razmišljaju i međusobno razgovaraju o Božjim stvarnostima i s njima surađuju. Kad tako čine, ustvrdio je, najsličniji su jednostavnoj i neznatnoj djevojci Mariji iz Nazareta koja se usudila razgovarati sa samim Bogom i surađivati na njegovu djelu spasenja. Rekao je kako mu je poznato da istovremeno dok mnogi ljudi kod nas razgovaraju o bogatstvu ili o nekim drugim isključivo materijalnim vrijednostima, oni misle i razgovaraju o životu, mole za brak, obitelj i djecu, osjećaju se ohrabrenima od Boga da u bračnoj vjernosti, ljubavi i žrtvi služe brojnom potomstvu. To je dostojanstvo i veličina vas malih i jednostavnih ljudi po kojima pobjeđuju život i Bog po vašem opredjeljenju, poručio im je biskup. Zahvalio je voćinskim župljanima, napose doseljenicima s Kosova što se ne odriču vrijednosti koje su donijeli u Hrvatsku, kao što su poštivanje obitelji, svetost braka, prihvaćanje brojnog potomstva. Naglasio je kako se opredjeljenje za te vrijednosti ne može smatrati nečim zaostalim, jer oni tako na najbolji način svjedoče snagu Boga života koja se među nama očituje. Osvrnuvši se na »hod za život« koji se od vremena do vremena nastoji organizirati u nekim našim gradovima, biskup je naglasio da se ovdje u Voćinu hod za život ne održava ne tek jedan ili drugi dan u godini, nego svakoga dana po njihovu prihvaćanju i odgajanju brojnog potomstva, te ih je ohrabrio da ne sustanu u tom hodu.
Vrativši se na susret Marije i Elizabete, biskup je kazao da Elizabeta hvali Mariju zato što je prihvatila biti majkom onoga koji je u njezinu krilu začet snagom Duha Svetoga, te joj radosna kliče: »Blažena ti među ženama!« Čovjekovo se najveće blaženstvo ostvaruje u njegovoj suradnji s Bogom, ustvrdio je biskup. Još je istaknuo da se u radosti koju su Marija i Elizabeta posvjedočile jedna drugoj ostvarila riječ starodrevnog proroka Sofonije koju smo čuli u današnjem prvom čitanju, kad je pozivao svoje suvremenike da se raduju i kliču od veselja jer je Bog u njihovoj sredini, i da to je njihova najveća sreća. Tamo gdje ljudi žive kao da Boga nema, na djelu je model čovjeka koji nema budućnosti, jer on samo u Bogu ima svoju trajnost, ustvrdio je biskup. Podsjetivši sudionike slavlja kako se u Hrvatskoj pripovijeda o potrebi građanskog odgoja djece i mladih, društveni „bonton“, pristojno ponašanje, pripomenuo je kako nam apostol Pavao u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Rimljanima predstavlja kršćansku bratsku ljubav kao najbolji obrazac ponašanja, građanskog bontona. On je utemeljen u ljubavi i žrtvi Sina Očeva na križu, kojom je nadvladao zlo i pobijedio smrt. Marija je njegovu prisutnost i ljubav donijela svojoj rođakinji Elizabeti, ona nam je daruje i ovdje u Voćinu, što svjedoči njezina slika s Isusovim likom na rukama. Ona nas poziva i pomaže da živimo po njegovu bontonu ljubavi koja pobjeđuje smrt, kako u braku i obitelji, tako u društvu. Biskup je zamolio Isusovu Majku, Gospu Voćinsku da sudionicima slavlja pomogne da budu vjerni Isusu Kristu, ispunjeni životvornom snagom njegova Duha, čvrsto opredijeljeni za Božji naum o čovjeku.
