Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo, 3. lipnja, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je središnje euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali u zajedništvu s kanonicima Stolnog kaptola, svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i požeških gradskih župa, te vjernicima grada Požege.
U homiliji biskup je spomenuo kako se još prebrojavaju glasački listići drugog kruga lokalnih i regionalnih izbora u Republici Hrvatskoj, održanog prošle nedjelje. Napomenuo je kako su se pripadnici različitih stranaka i nezavisni kandidati svojim programima natjecali zadobiti povjerenje birača, u uvjerenju da je upravo njihov program najbolji za poboljšanje našeg života i općeg stanja u Hrvatskoj. Ustvrdio je kako na svetkovinu Tijelova ne nastupa pred nas neki stranački vođa, nego Isus Krist sa svojim programom vlastite krvi. Polazeći od naviještene Božje riječi u prvom čitanju iz Knjige izlaska, istaknuo je kako je Bog s tim svojim programom u Isusu Kristu započeo još u Mojsijevo vrijeme, kad je – u želji da bude blizu čovjeku, te ga prati na životnom putu i dovede do cilja, do smisla njegova postojanja u nebeskom kraljevstvu – s njime sklopio savez na brdu Sinaju. Biskup je ustvrdio da se je čovjek u tom savezu obvezao biti vjeran Bogu, da će vršiti njegovih deset riječi, koje nazivamo deset Božjih zapovijedi. Protumačio je znakovitost obreda sklapanje saveza: krvlju žrtvovanih životinja bilo je najprije poškropljeno dvanaest stećaka, predstavnika dvanaest plemena Izraelovih, a zatim je bio poškropljen narod, uz Mojsijeve riječi: »Ovo je krv saveza koji Gospodin sada s vama sklapa«. Govoreći o višestrukom značenju krvi, biskup je ustvrdio da je krv ponajprije znak života. Dok teče u nama krv, dotle se naš organizam hrani i mi živimo. Osim toga krv je znak rodbinstva, te govorimo o krvnom srodstvu kojim su povezani članovi jedne obitelji. Bog, dakle, hoće život i hoće krvno srodstvo s čovjekom, ustvrdio je biskup.
Naglasio je kako je pisac poslanice Hebrejima u drugom čitanju naznačio da je Bog svoju inicijativu s brda Sinaja, svoju želju da bude u krvnom srodstvu s nama ljudima, konačno i u punini ostvario u Isusu Kristu, Sinu svome odvijeka koji je postao čovjekom. Krv žrtvenih životinja staroga saveza zamijenjena je krvlju novoga i vječnoga saveza, a to je krv Isusa Krista koja je na križu prolivena za čovjekovo konačno spasenje. Produbljujući govor o krvi Kristovoj na temelju evanđeoskog ulomka o onome što se dogodilo na Posljednjoj Večeri, biskup je naglasio da snaga i moć krvi Kristove, konačne savezničke krvi, nije u njezinu prirodnom značenju, nego u moći njegova posvemašnjeg predanja Ocu i njegove ljubavi za nas. To je snaga saveza koji je Bog na križu u Sinu svome Isusu Kristu sklopio s nama, i koji je na sakramentalan način prisutan u svetoj euharistiji. I kad mi po Isusovu nalogu: »Ovo činite meni na spomen!«, u svetoj misi uzimamo kruh i vino i izgovaramo Isusove riječi: »Ovo je moje tijelo koje će se za vas predati« i »Ovo moja krv koje će se proliti za vas«, postajemo dionici toga novog saveza u krvi Kristovoj, krvi savezničke ljubavi, koja nas je otkupila da zadobijemo vječnu baštinu, kako veli pisac poslanice Hebrejima. Ističući kako nas Gospodin Isus po svetoj misi i pričesti želi imati trajno uključene u navedeni božanski dinamizam, biskup je ustvrdio da je u svetoj euharistiji prisutan sav božanski program ljubavi koja krvlju Sina Očeva pobjeđuje na križu, otvarajući vječnost za svakoga onoga tko joj povjeruje i tko je usvoji kao sastavni dio svoga postojanja.
Pozvao je sudionike slavlja da danas s obnovljenim osjećajima ispovjede vjeru u Božju snagu koju je Isus Krist unio u nemoć našeg postojanja, u njegovu ljubav koja pobjeđuje i koja nas čini dionicima Božjega vječnog zajedništva. Također ih je pozvao da Bogu zahvale za njegov program, koji nije politički kratkoročan niti interesno nemoćan, nego dugoročno božanski i moćan onoliko koliko je moćna božanska ljubav. Podsjetivši sudionike slavlja da se po svetim sakramentima, napose po sakramentu svete euharistije ostvaruje Crkva, biskup je ustvrdio da je Božje savezništvo s čovjekom na djelu upravo po svetim sakramentima, nas oni izvode iz našeg ljudskog, počesto nemoćnog svijeta i uvode u Božji svijet. Pozvao ih je da uz zahvalnost Isusu Kristu za njegov program savezničke ljubavi, tijelovskom procesijom koja će uslijediti, posvjedoče da taj program shvaćaju, da se po svetoj misi u nj uključuju i da po svetoj pričesti postaju njegovi dionici. Izrazio je radost što će danas zajedno s njima moći biti dionik takvog svjedočanstva vjere u Požegi.
