U četvrtak, 17. lipnja u požeškoj Katedrali okupili su se učenici i djelatnici Katoličke osnovne škole i Katoličke gimnazije u Požegi, kako bi Bogu zahvalili za dobra koja su primili tijekom školske godine koja je na završetku. Slavlje je predvodio biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s Ivicom Žuljevićem, predstojnikom Ureda za katoličke škole, Marijanom Pavelićm, vjeroučiteljem u Katoličkoj osnovnoj školi, Krunoslavom Siroglavićem, vjeroučiteljem u Katoličkoj gimnaziji i tajnikom Matejom Silukovićem.
Zapodjenuvši u homiliji razgovor s učenicima o tome koliko su ove školske godine naučili i kakve su ocjene dobili, biskup je naglasio da su to dva različita pitanja, jer se sve ono što su naučili ne može izraziti brojčanom ocjenom. Kazao je da se, primjerice, ne može školskom ocjenom obuhvatiti jesu li oni u svom srcu njegovali odnos iskrenost prema prijateljima i nastavnicima u školi, prema članovima svoje obitelji, a osobito prema Bogu. Iskrenost nije ono što netko zna, nego ono što netko jest, ustvrdio je biskup. Povezao je to s prvim naviještenim čitanjem iz Druge poslanice sv. Pavla Korinćanima, gdje Apostol piše svojim prijateljima, kojima je kroz određeno vrijeme bio učitelj i poučavao ih ne o nekim školskim predmetima, nego o onome čemu nas je Bog poučio po Sinu svome Isusu Kristu, o ljubavi koja je išla za nas dokraja u smrt, a što se istinski dohvaća jedino srcem. Biskup je naglasio kako nije jedino i najvažnije pitanje koliko je tko ove školske godine naučio, nego koliko je volio jer je na taj način više postao čovjek. Za one koji školu svode isključivo na usvajanje znanja, navedena tvrdnja može se učiniti bezumnom, kao što su neki u Korintu smatrali da je bezumno ono čemu ih je Pavao poučavao. Takvima je Apostol ironično poručio da radije podnesu njegovo „božansko“ bezumlje kojim ih poziva na međusobnu ljubav, nego da postanu žrtve svoga ljudskog bezumlja sebičnosti, iscrpljujući se u svađama i prepirkama. Onaj tko ljubi „bezuman“ je na božanski način. Još je biskup kazao da je sv. Pavao ljudima u Korintu posvjedočio Isusa Krista svojim odnosom ljubavi prema njima, koja nije tek neki lijepi ali kratkotrajni osjećaj, niti lijepe a počesto površne riječi, nego cjelovito predanje za drugoga.
Produbljujući govor o potrebi da naši odnosi jednih prema drugima i prema Bogu budu prožeti ljubavlju, biskup je naglasio kako Isus u evanđeoskom ulomku veli da se naše riječi koje upućujemo Bogu ne smiju pretvoriti u brbljanje na dugo i na široko, nego trebaju biti izraz našeg iskrenog odnosa prema njemu. Pokatkad vrlo mučno osjećamo kako odnosi među ljudima u Hrvatskoj nisu baš najbolji, jer se neki javno svađaju, ne samo da ružno jedni protiv drugih govore, nego i rade, te stvaraju stanje za koje kažemo da se u njemu ne može živjeti. Ne zato što nemamo što nam je materijalno potrebno za život, nego zato što se jedni prema drugima loše odnosimo, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se u svom životu i djelovanju ne povode za takvim ljudima, nego da slijede Isusa Krista koji nam je primjerom pokazao kako se trebamo odnositi prema Bogu i jedni prema drugima. Još im je preporučio da Isusov primjer ljubavi bude predmet njihovih međusobnih razgovora, a osobito da u njihovim životima bude prostora i vremena za onaj najljepši razgovor s Bogom koji se događa u molitvi, jer će tada najbolje rasti, ne u centimetrima, nego u dubinama svoga bića kao jedinstvene i neponovljive osobe. Kazao je da danas želi zahvaliti Bogu što nikad ne odustaje od nas, nego nas trajno po Crkvi, svećenicima, roditeljima, učiteljima i prijateljima poziva da čvrsto, radosno i iskreno idemo onim putem kojim se stiže do cilja, smisla i punine života za koji ih je stvorila Božja ljubav. To je ljepota koje se nikad ne smijemo odreći. Učenicima i djelatnicima katoličkih škola poručio je da uz zahvalnost Bogu povjere sve ono što nose u iskrenosti svoga srca, kako ono što je lijepo i radosno, tako i ono što je mučno i teško, jer se i kroz nevolje ostvaruje naša preobrazba te mi osvajamo život.
