Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan
Čitanja: Suci 9, 6-15; Ps 20, 2-3. 4-5. 6-7; Mt 20, 1-16a.
Evanđelje dana (Mt 20, 1-16a)
„Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?“
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’
»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
»Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«
Razmišljanje
Današnje Evanđelje donosi još jednu prispodobu. Bog je gospodar, svijet je vinograd (usp. Mt 20, 116). Govori o onom neprestanom pozivu: i onima davno prije nas, i onima u nama bližoj povijesti i sada nama u ovo naše vrijeme ne znamo tko će sve biti pozvan u ono posljednje vrijeme. Svima nam je jednaka plaća. Neki se pogađaju, neki ucjenjuju, neki imaju prednost, dok neki opet čekaju, čekaju, i čekaju da ih netko ipak uzme ozbiljno. Bog je kao Gospodar milosrdan. Ima jedan detalj koji nam može izmaknuti, a govori o nečem važnom u ponašanju domaćina. On izlazi i gleda ljude. Ne promatra ih kao radnu snagu. Brine se za njih. Pita ih: Zašto ovdje stojite vazdan besposleni? (Mt 20, 6b) Zato u Isusovoj prispodobi Gospodar kaže onome koji mu prigovara: Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se sa mnom pogodio po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću onome posljednjem dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? (Mt 20, 1415) U ovome se vidi silna razlika između ljudskoga i Božjega razmišljanja. Upravo smo takvi i mi kad Bogu spočitnemo što nam ne učini po nekim našim zaslugama i molitvama, dobrim djelima i lijepim riječima. Javlja li se u meni zavist što Gospodin voli sve ljude? Jesam li ljubomoran na tuđi uspjeh, darove, talente? Pokušavam li Gospodina „kupiti” svojom molitvom, žrtvom, pobožnošću? Jesam li prema svima jednak? Iskazujem li svakomu ljubav, poštovanje, nastojim li sa svima surađivati? M.Z.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
