U požeškoj Katedrali, 3. studenog 2021. na blagdan sv. Huberta okupili su se članovi Saveza lovačkih društava Požeško-slavonske županije s predsjednikom Brankom Bertelovićem te predsjednikom Hrvatskog saveza lovačkih društava Đurom Dečakom i članovima Izvršnog odbora spomenutog Saveza koji tvore svi predsjednici saveza županijskih lovačkih društava diljem Hrvatske, kako bi na nacionalnoj razini proslavili svoga nebeskog zaštitnika. Euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima iz biskupijskih središnjih ustanova. Pozdravljajući okupljene lovce biskup im je čestitao blagdan njihova zaštitnika. Kazao je kako nas u srcu, u dubini našeg bića poznaje i želi pohoditi onaj isti živi Bog s kojim se susreo sv. Hubert i povjerio mu svoju životnu sudbinu. Dodao je kako slavimo njegov blagdan sa željom da ovo euharistijsko slavlje ne ostane na površini našega bića, nego uđe u nas Božja snaga, od koje je živio sv. Hubert.
Na početku homilije biskup je postavio izazovno pitanje: „tko su to hrvatski lovci?“ Kazao je kako postoji pravilnik ili statut koji utvrđuje tko su članovi Hrvatskog lovačkog saveza, tko su lovci. To je kriterij pravne naravi, ali nije jedini i najvažniji. Spomenuo je nazočnima kako su se kao lovci okupili u Katedrali gdje je naviještena Božja riječ, koja nas podsjeća da postoje Božja mjerila, božanski kriteriji i za lovce. Tko su to lovci po tim Božjim kriterijima? Hoćemo li moći podnijeti ono što oni govore o nama? Biskup je istaknuo kako Sveti Pavao u kratkom ulomku iz Poslanice Rimljanima tvrdi da postoje stanja koje se počesto nazivaju dugovanja. Nije dug samo u banci za podignuti kredit, ili kada se prekorači dopuštene troškove na bankovnom računu, nego životni dugovi 
koje imamo jedni prema drugima. Ako nastupamo prema drugima sebičnošću, nismo izvršili svoj dug prema njima. Sveti Pavao piše Rimljanima: Ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite, jer tko drugoga ljubi taj je ispunio Zakon. Ima jedan božanski „sve“, ime mu je ljubav, koja je sam Bog. Biskup je ustvrdio kako kad počnemo živjeti s tog naslova postajemo dionici životnog dinamizma koji ide od Boga k čovjeku, sa zemlje do neba. Ne ostajemo samo u horizontali, nego smo se uključili u životnu vertikalu. Kazao je kako je premalo da lovci sebe svedu na horizontalu, jer se ne može živjeti od površine vlastitog postojanja. Kad sebe stavimo u vertikalu, smjestili smo se u onostranost kojoj pripadamo, kazao je biskup, istaknuvši da je molitva u tom pogledu silno važan čin. Spomenuo je kako mnogi misle da su lovci površni ljudi, kojima je stalo samo do malo zabave te po tom mjerilu uspostavljaju svoje međusobne odnose, svode sebe na malo, kratko, na ono što dožive u šumi, u lovu. Biskup je istaknuo kako i lovci imaju srce skrojeno na mjeru Božju, te je i za njih važno da budu ljudi Božjega formata. Taj format ide kroz našu savjest i kad smo takvi da polazimo prema drugome iz svoje nutrine 
bića, ne iz mraka sebičnosti koji se može naseliti u naše dubine, nego iz slobode nesebičnosti, onda se događa odgovornost. Slobodi i odgovornosti ime je ljubav, ustvrdio je biskup. Istaknuo je da se sloboda bez odgovornosti lako može pretvori u nešto nečovječno, te ona nije raditi što hoćemo. Onaj koji na tu razinu svede slobodu, taj je zapravo poništio slobodu. Ona je uvijek moći se i znati opredijeliti za ono što je dobro. Najslobodniji je onaj tko ljubi, najodgovorniji je onaj tko ljubi, istaknuo je biskup. Zato je Bog najslobodnije i najodgovornije biće, a čovjek njegova slika. Stoga je razumljivo što Isus u današnjem evanđelju potiče svoje slušatelje neka budu kao mudri graditelji, kazao je biskup, te upozorio da je s razlogom spomenuo riječ „mudri“, a ne „pametni“. Pametni su oni koji su školovani, ali ono što oni rade ne mora biti mudro ako nije usmjereno na dobro moje i svih drugih. Može nešto biti najpametnije zasnovano a upereno protiv čovjeka, naglasio je biskup, kazavši da susrećemo mnoga opredjeljenja u kojima ljudi koriste slobodu da bi bili jedni protiv drugih.
Podsjetio je da se ovih dana u Glasgowu održava Konferencija o klimatskim promjenama, koja svjedoči kako u čovječanstvu nedostaju neka mjerila odgovornosti prema prirodi i stvarnosti oko nas, te je ona ugrožena ljudskom sebičnošću. Ona je nesloboda jer ne djeluje za dobro, te zbog toga neki vođe naroda proglašavaju u Glasgowu sadašnje ekološko stanje dramatičnim. Biskup je kazao lovcima kako su oni svojim djelovanjem vezani za prirodu koja je ranjena i koju treba liječiti. Vaša sloboda i odgovornost, ako se pretvori u ljubav prema prirodi, postaje i ljubav prema Bogu koji ju je stvorio, djeluje po najtočnijem mjerilu a vi postajete dragocjeni ljudi u hrvatskom društvu, ustvrdio je biskup. Kazao je ako bi se bez osjećaja odgovornosti odnosili prema prirodi, tada bi to bilo djelovanje suprotno Božjim kriterijima. Upozorio je još kako Isus u današnjem evanđelju svojim slušateljima kaže da je potrebno uvijek upotrijebiti svoju ljudsku slobodu, ali tako da nas ona ne dovede do smiješnih ili gubitničkih, smrtnih situacija. Ponajprije prema vlastitom životu trebalo bi se uvijek tako odnositi kao kad netko 
nakani graditi neku kulu, te izračunati ima li je s čime izgraditi. Ako nema s čime izgraditi, bolje da ne počinje jer će stati i biti predmet rugla. Na kojim temeljima izgrađujemo svoj život ako to nije Bog, zapitao je biskup lovce. Osim toga Isus uzima za primjer nekoga kralja koji ide zaratiti s drugim, i nije mudro da ide u bitku ako nije proračunao može li rat dobiti. Najprije treba sjesti i razmisliti, upotrijebiti slobodu pa odmjeriti što je za nas i za stvarnost oko nas dobro, potiče Isus, i onda tako djelovati. Kad se hrvatski lovac u svojoj slobodi vodi mjerilima Božjim i na temelju njih izgrađuje vlastiti život i odnos prema stvarnosti oko sebe, tada se ponaša poput sv. Huberta, njegova zaštitnika, zaključio je biskup.
Na svršetku misnoga slavlja predsjednik Hrvatskog lovačkog sveza Đuro Dečak zahvalio se biskupu što je predvodio misno slavlje i uputio lovcima riječi ohrabrenja. Potom je s tajnikom i suradnicima uručio biskupu dar. Prije nego što je udijelio Božji blagoslov, biskup Antun zahvalio je na primljenim darovima, dodavši kako svima zahvaljuje za sudjelovanje u slavlju, osobito za ono što su iznijeli pred Boga, i ono što su unijeli u svoja srca kao Božje svjetlo i snagu. Kazao je da svijeća koju su u Katedrali upalili svjedoči kako su Bogu željeli reći da svijetli u njima snaga vjere koja ih međusobno povezuje u osobnom životu i lovačkom djelovanju, a zastave koje su razvili svjedoče međusobnu povezanost utemeljenu na čvrstom tlu slobode u odgovornosti i ljubavi. Poželio je da Bog sve to blagoslovi i učini da njihovo djelovanje budu uspješno na njihovu osobnu radost, i svih koje će susretati.
