Čak i najveći vjernici se mogu ponekad pitati – zašto se trebamo moliti? Koja je važnost molitve? Možda takva pitanja proizlaze iz pogrešnog poimanja molitve kao obveze, nečeg što nam se imponira. Mnogi vjernici gledaju na molitvu kao na nešto što moraju raditi, jer nam je tako naredio Bog. No, takvo viđenje molitve ju pretvara u napor; molimo se nevoljko, rijetko, “odradimo” to brzo i bez osjećaja. Izbacujemo iz sebe riječi naučene napamet koje nam ništa ne znače, koje zapravo i ne osjećamo u svom srcu.
Biblija nam otkriva pravu prirodu molitve: ona je poklon koji je Gospodin dao čovječanstvu. Kroz molitvu se čovjek izravno obraća svom Stvoritelju, svom Spasitelju. Molitva je, prvenstveno, blagoslov i zahvaljivanje. Isus nam predstavlja molitvu kao način kojim ćemo postati bliski s Bogom, na isti način kao kada privatno razgovaramo s prijateljima ili osobama koje smatramo bliskima.
“Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. …” (Matej 6,6).
Cijeli Novi Zavjet predstavlja ideju molitve kao dara, a ne kao obveze. Molitva je privilegija kršćana, koje je Isus oslobodio od grijeha. Tako, u Djelima apostolskim 4:24-30 nalazi se molitva: ona je spontana, ne prati određenu strukturu, ali i danas možemo iz nje iščitati osjećaje zahvalnosti i sigurnosti koji proizlazi iz svake riječi.
Molitva nam pomaže u razmišljanju. Tako, kroz Gospinu krunicu, razmišljamo o Isusu. Razmišljati o Isusu znači zadubiti se u Njega i Njegov život. Ova se molitva rađa iz otajstava Isusovog života, a istovremeno traži pomoć, zagovor njegove Majke – Marije. Vjernici traže od Nje da im ispriča sva svoja sjećanja na Njega, a koja su urezana u Njeno srce – srce majke. Uz Krunicu možemo razmatrati tajnu Isusove ljubavi, možemo osjetiti svaku riječ u svom srcu, ispuniti svoj život i svijet Bogom. Tako nam, kao Krunica, i ostale molitve donose snagu ljubavi, zaštitu od zla, obećanje mira.
Molitva nam je potpora u svakom trenutku. Uz molitvu možemo završiti dan, ili ga započeti. Tako, jutarnja molitva može biti posebno moćna. Jutarnja molitva nas povezuje s Bogom odmah nakon našeg buđenja. Takva nam molitva daje snagu preživjeti dan, ispunjuje nas mudrošću, daje nam spokoj i hrabrost. Pravi kršćanski koncept molitve je ipak onaj koji smo prvi spomenuli: dolazak u doticaj s Bogom. Doticaj s Bogom je razgovor, živ i izravan između Boga i vjernika, kroz Isusa Krista kao “jedinog posrednika”. Kada se pomolimo Gospodinu na taj način, kada razgovaramo s njim, dajemo mu dopuštenje da učini stvari. Gospodin poštuje slobodu svake osobe i nikada ne čini ono što se od njega ne traži. Kroz molitvu ispunjenom vjerom, otvaramo se Bogu i izražavamo želju za Njegovom snažnom intervencijom u korist molitelja. Kako je rečeno u Poslanici Filipljanima: “Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu.” (4,6)
Molitva, stoga, nije beskorisna. Kroz molitvu se najbolje očituje vjernikova duša: on zbog svoje vjere izjavljuje da želi vidjeti ispunjenje Božjih djela u svom životu.
Uredništvo portala Molitve.hr
