Euharistijskim slavljem koje je u požeškoj Katedrali predvodio biskup Antun Škvorčević u subotu, 27. studenog 2021. započelo je sinodsko savjetovanje vjeroučitelja i odgojiteljica u vjeri Požeške biskupije.
Na početku homilije biskup Antun je postavio vjeroučiteljima pitanje jesu li oboljeli od koronavirusa, ili možda zbog koronavirusa? Ustvrdio je kako sve ono što se zbiva oko te bolesti, može postati bolesnije od same bolesti. Polazeći od prvog čitanja iz Knjige proroka Danijela, ustvrdio je kako se i nama u našim okolnostima može dogoditi da nam se „smete sav duh“, kako se njemu dogodilo u vrijeme kad je bezbožni kralj Antioh IV. Epifan tražio od Židova da se odreknu vjere otaca. No, na temelju njihova iskustva Danijel traži od nebeskog bića, od anđela tumačenje stanja u kojem se nalazi, te prepoznaje kako su četiri kraljevstva koja jedno za drugim vladaju njegovim narodom, neljudske vladavine, poput nemani dolaze iz morske dubine, a s neba na oblacima dolazi Sin Čovječji, kojemu je predana sva vlast nad stvorenjem. Isus Krist je upravo imenom Sin Čovječji nazivao sama sebe, protumačivši tako svoje poslanje da bude glava svemu stvorenju, kako tvrdi sv. Pavao, ključ razumijevanja povijesnih i svemirskih zbivanja. Biskup je istaknuo kako nas Danijelov pristup podsjeća da je u svim događanjima prisutan Bog na djelu, i da ga treba vjerničkim srcem tražiti i prepoznati, te zbivanja tumačiti iz vjere, ali uvijek tako da poštujemo ono što znanost i drugi pristupi ljudskog znanja o tom kažu.
Biskup se zapitao jesmo li u trenutačnoj hrvatskoj situaciji s obzirom na pandemiju koronavirusa na navedenim polazištima, kako bismo izvršili poslanje koje nam je povjereno. Prepustimo li svijet kratkoročnim ljudskim tumačenjima, nismo evangelizirali događaje i stvorenu stvarnost, ustvrdio je biskup. Naš evangelizacijski pristup zahtijeva puno poniznosti, da kleknemo na koljena i zatražimo Božje svjetlo. Dužnost nam je, nastavio je biskup, poput proroka Danijela pomagati ljudima da u njegovu teškom stanju vidi Boga na djelu i na njega se osloni, utvrđivati ga u svijesti da ništa nije prepušteno slučaju, jer je Bog već samim stvaranjem svijeta očitovao njegov smisao. Ako ga mi potpuno ne dohvaćamo, to ne znači da on ne postoji. To osobito vrijedi za sve što je teško i mučno. Uvijek nam valja imati na pameti kako se svako rađanje događa kroz muku i nevolju, te onaj koji u njoj prepoznaje samo negativnost treba popravljati svoju dioptriju duha kako bi bolje vidio.
Osvrćući se na stanje stvoreno kod nas s obzirom na zarazu Covida-19, biskup je zapitao vjeroučitelje po kojem se načelu ponašaju u pristupu tom pitanju. Istaknuo je kako nam vjera kaže da smo dužni brinuti se za svoje zdravlje i za zdravlje naših bližnjih. Ustvrdio je da nema apsolutnoga lijeka, ali ima onaj koji se ostvaruje cijepljenjem, te nas razum uvjerava da ga je potrebno upotrijebiti. Razum nije protiv vjere, jer su i razum i vjera Božji dar, istaknuo je biskup. Na to podsjeća i sv. Petar, pozivajući da uvijek budemo spremni obrazložiti nadu koja je u nama. Biskup je dodao kako je s obzirom na trenutačno stanje Covida-19 u Hrvatskoj izazovan psalam 14, koji kaže da Gospodin gleda s nebesa sinove ljudske kako bi vidio ima li tko razuman Boga da traži. Ustvrdio je da Bog treba one koji ga razumom traže, a ako se netko kao vjernik u spomenutim pitanjima priklanja razumski neutemeljenim stavovima i širi ih, nanosi štetu vjeri. Biskup je pozvao vjeroučitelje da promisle kako obrazlažu svoju vjeru i nadu u sadašnjoj konkretnoj situaciji. Poželio je da svatko od njih oživi istinskim duhom vjere i bude orijentir te tumači cilj i smisao svega u Bogu.
Nastavljajući promišljanje o sadašnjim zbivanjima u Hrvatskoj s obzirom na Covid-19, biskup je kazao kako im vjernik pristupa tako da u središtu njegove pozornosti bude ljudsko zdravlje, jer je i samom Bogu do njega stalo, i to tako da ga on u Isusu Kristu želi cjelovito ostvariti, spasiti čovjeka. To vjernika obvezuje da bude suradnik s Bogom u pitanju zdravlja, da ne bude zaveden nekim ljudskim tumačenjima stanja te propusti učiniti ono što je potrebno s Božjih polazišta. Taj propust može se dogoditi i onda kad se pozivamo na svoju slobodu i ljudska prava, te ne činimo ono što je za naše vlastito dobro i dobro bližnjega. Upozorio je kako ono pravo koje ne služi takvom dobru, zapravo i nije pravo, kao što ni sloboda koja radi što hoće, a ne ono što je za opće dobro, nije sloboda. Zaključio je da naša prava i sloboda nisu apsolutni upravo zato što su u službi općeg dobra. Dodao je kako navedeno krivo poimanje prava i slobode možemo s Isusom u današnjem evanđelju nazvati posljedicom „otežala srca u životnim brigama“. Iz tog stanja, naglasio je, izlazi se molitvom, koja nas uvodi u Božji svijet i oslobađa od naših zarobljenosti. Stoga je Isusov poziv „bdijte i molite“ najprikladniji odgovor na stanje u kojem se nalazimo kako bi nam ozdravio duh.
Biskup je potaknuo vjeroučitelje neka ne dopuste da Isus Krist postane u njima slab. Polazeći od tvrdnje sv. Augustina podsjetio ih je kako Isus Krist u događajima koji se zbivaju trenutačno u Hrvatskoj prolazi ovim svijetom, te im je kazao neka ne dopuste da on prođe pokraj njih, da ga zbog njihove slabe pozornosti srca ne prepoznaju te se on više nikada k njima ne svrati. Potaknuo ih je da iz te svijesti djeluju za dobro i dostojanstvo čovjeka, da poslanje Crkve ostvaruje u zajedničkom hodu s Isusom Kristom kao sinodsko događanje, usklađujući vlastiti korak s Isusovim korakom i s koracima drugih suputnika u vjeri.
