Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Sedmi dan u osmini Božića
Čitanja: 1 Iv 2, 18-21; Ps 95, 1-2. 11-13; Iv 1, 1-18.
Evanđelje dana (Iv 1, 1-18)
„I Riječ tijelom postade.“
U početku bijaše Riječ
i Riječ bijaše kod Boga
i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku kod Boga.
Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.
Bi čovjek poslan od Boga,
ime mu Ivan.
On dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše,
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca–
pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče:
»To je onaj o kojem rekoh:
koji za mnom dolazi, preda mnom je
jer bijaše prije mene!«
Doista, od punine njegove
svi mi primismo,
i to milost na milost.
Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,
a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
Boga nitko nikada ne vidje:
Jedinorođenac — Bog —
koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.
Razmišljanje
Isusa zovemo na mnoge, različite načine i ujedno na takav način izražavamo Njego vo otajstvo: Spasitelj, Otkupitelj, Izbavitelj, Raspeti, Uskrsli. U ovo božićno vrijeme evanđelist Ivan kazuje nam da je On “Riječ”, odnosno “Onaj koji govori”.
Isus je Onaj koji progovara, koji čezne za sporazumijevanjem, razgovorom, komunikacijom s nama. A sve stoga što nas ljubi i želi nam predati istinu o svojoj ljubavi prema nama. Također, ovo Njegovu riječ čini posebnom, izuzetnom.
Nikada ni od koga nismo čuli niti ćemo čuti ljepših riječi od onih koje je izgovorio Isus. One nadilaze sve i premašuju granice bilo koje riječi koju možemo čuti iz ljudskih usta. Doista, ima riječi, primjerice onih koje smo čuli od svojih roditelja i kojih se sjećamo, koje su nam prirasle srcu. Unatoč tome, Isu sove riječi, koje su uvijek riječi ljubavi za nas, nadilaze bilo koje ljudske riječi. U njima se uvijek nalazi snaga, svjetlost, znak Božje prisutnosti u nama i za nas. One pokazuju put, ulijevaju nadu, uvode u buduću slavu. Ne postoji takva ljudska riječ koja bi bila u stanju prenositi istine, koje prenose Isusove riječi.
Isusove riječi su i ljudske i božanske istovremeno. U tome je njihovo otajstvo i to ih čini posebnima. W.Cz.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
