U petak, 24. prosinca u požeškoj crkvi sv. Lovre biskup Antun Škvorčević predvodio je slavlje ređenja za đakona Luku Čačića iz Župe Gospe Fatimske u Lužanima.
U homiliji biskup je istaknuo kako nam naviještena Božja riječ pomaže u prosudbama izazovnog životnog dinamizma koji je pokrenuo i doveo kandidata Luku do njegova đakonskog ređenja. Upozorio je kako smo u oba naviještena svetopisamska čitanja čuli za neke ljudske pokušaje da nešto ostvare a onda se u to uključio Bog sa svojim naumom. U prvom čitanju kralj David nakon gradnje vlastitog dvora želi i Bogu izgraditi prebivalište, hram u Jeruzalemu. Ali nastupa prorok Natan i tumači mu da Bogu nisu potrebne njegove gradnje, jer on želi izgraditi svoje te ga potiče da u tom s njime surađuje. Prorok ga uvjerava da će Božja građevina biti jedan od Davidovih potomaka, čije će kraljevstvo trajati dovijeka, čvrsto, nerazorivo, kako dolikuje Bogu, naglasio je biskup. Pripomenuo je kako susrećemo prividnu nelogičnost: u prvom čitanju čujemo da David ne treba graditi hram, jer će ga sam Bog podići, dok u evanđeoskom ulomku nastupa Zaharija, svećenik opslužitelj hrama. No, njegov će sin Ivan Krstitelj, rođen Božjim interventom u Zaharijinoj i Elizabetinoj starosti, biti preteča Isusa Krista koji postaje hram u svom tijelu, te se u njem ostvaruje Natanovo proroštvo, upućeno kralju Davidu. Zaharijin hvalospjev koji smo čuli u evanđelju svojevrsna je zahvala Bogu za sve ono što je on saveznički ostvario u svom izabranom narodu od Abrahama, preko kralja Davida, do Ivana Krstitelja i Isusa Krista, Mladog Sunca s visine, očitujući svoje silno milosrđe. Biskup je spomenuo kako pokatkad naši planovi ne uspiju, naše gradnje i nastojanja propadnu, ali samo zato da bi na nama uspjelo ono što je Božje i na najbolji se način ostvarilo ono što je naše u njemu. Biskup je podsjetio ređenika Luku i nazočne bogoslove kako se u njihove živote uključio Bog pozivom da ga slijede u svećeničkom zvanju, te ih je potaknuo neka mu dopuste da izgrađuje ono što je s njima naumio i da s njime surađuju, a neka mu ne pokušavaju nametnuti svoje naume i time spriječe Božju gradnju. Spomenuo je kako je i danas kandidat Luka očitovao Bogu svoj „da“ te mu korakom neprijetvorne ljudske slobode omogućuje da u njemu ostvaruje svoju gradnju. Zahvalio je Bogu što je tijekom 25 godina postojanja Požeške biskupije poticao mnoge ljude da svojom slobodom žele, prihvaćaju i surađuju s njime i po njima izgrađuje kraljevstvo nebesko u našoj Hrvatskoj. Ohrabrio je kandidata Luku da pravim raspoloženjem vjere primi sakrament Svetoga reda đakonata te snagom Duha Svetoga vrši poslanje koje mu povjerava Crkva i bude suradnik Isusa Krista Uskrslog u njegovu djelovanju i izgradnji kraljevstva nebeskog u dušama.
